Ciljevi hrvatske poljoprivrede do 2030. godine nisu nedostižni

Kako napreduje Strategija hrvatske poljoprivrede do 2030. godine donesena prije četiri godine bila je tema konferencije "Tko nas hrani" u organizaciji Jutarnjeg lista održane u Čepinu, a koja je okupila vodeće domaće stručnjake, predstavnike ministarstva, lidere agrobiznis tvrtki te predstavnike poljoprivrednih udruga.

Hrvatski sabor je još 2022. godine usvoio Strategiju poljoprivrede do 2030. godine, no s odmakom od četiri godine primjetno je kako su kod većine postavljenih ciljeva pomaci zanemarivi, a bilježe se i negativni trendovi. Posebno se to odnosi na podizanje domaće samodostatnosti.

- Problem u ispunjavanju toga je što smo, još nastankom Republike Hrvatske, dozvolili ogroman uvoz poljoprivrednih proizvoda koj isu desetljećima subvencionirani i seljaci iz drugih europskih država su mogli daleko jeftinije proizvoditi nego mi. Upitna je naravno i kvaliteta te hrane koja se uvozi, rekao je poznati hrvatski ratar Mato Brlošić uz upozorenje kako se moramo probuditi.

A da se neke stvari ipak bude pokazuju podaci iz posljednjih godina.

- Bilježimo određeni rast poljoprivredne proizvodnje u posljednjih godinu dana, kao što bilježimo i rast produktivnosti od 32% hrvatske poljoprivrede odnosno rast dohotka kod 44% hrvatskih poljoprivrednika. Bile bi ove brojke još i veće da unazad 5 godina nemamo ovu razinu nestabilnosti koju smo imali, prvenstveno što se tiče klimatskih prilika i tržišne nestabilnosti pogotovo oko dostupnosti energenata, poručio je državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, ali i dodao kako je problem i što ne koristimo sve dostupne resurse na adekvatan način.

- Tu bih izdvojio poljoprivredno zemljište gdje kod zemlje u privatnom vlasništvu još uvijek imamo određene rezerve, a koje možemo iskoristiti kako bi povećali samodostatnost, istaknuo je Majdak.

S druge strane, da svoje prilike moramo prvenstveno tražiti u stvaranju dodane vrijednosti određenih proizvoda, smatra čelnik Žito grupe Marko Pipunić.

- U poljoprivredi, osim rataranja, tu je stočarstvo i prerađivačka industrija. Znate i sami kako su koeficijenti u prerađivačkoj industriji 2,3,4 puta na osnovni proizvod tako da mislim da je naša prilika da u nekim završnim proizvodima dodane vrijednosti možemo ostvariti svoje ambicije do 2030. godine, jer one nisu neostvarive, kazao je Pipunić.

Ono što je zaključak ovoga okupljanja je kako nije dovoljno imati samo zemlju, strategiju i tradiciju, već je hrvatskoj poljoprivredi potrebna sinergija raznih grana odnosno moraju se povezati proizvođači, struka, znanost i institucije.