Hoće li Osijek dobiti suvremenu knjižnicu?

Knjiga "Planiranje, izgradnja i vrednovanje knjižničnih prostora" autorica Sanjice Faletar i Tatjane Aparac-Jelušić predstavljena je danas u Osijeku. Namijenjena je knjižničarima, studentima, ali i arhitektima kako bi dobili funkcionalne knjižnice prilagođene potrebama korisnika. Osijek ima Gradsku i sveučilišnu knjižnicu, no njezina funkcija više nije održiva u odnosu na potrebe grada i sveučilišta. Pitali smo je li planirano premještanje knjižnice u konjičku vojarnu u Tvrđi primjeren i promišljen potez?

Knjiga Planiranje, izgradnja i vrednovanje knjižničnih prostora donosi sustavan i suvremen prikaz planiranja i oblikovanja knjižničnih prostora, naglašavajući važnost njihove funkcionalnosti, prilagodljivosti i usmjerenosti na potrebe korisnika. Autorice razmatraju procese izgradnje novih knjižničnih zgrada, ali i preoblikovanja i unaprjeđenja postojećih prostora, uz poseban naglasak na ulogu knjižnice, kao mjesta učenja, suradnje i zajedničkog stvaranja znanja.

- Knjižnice kao javne ustanove u razvijenom svijetu postaju središta zajednice, mjesta za okupljanje građana i susrete, tako da i mi moramo imati jednu takvu ustanovu u gradu. Ova knjiga bila je potrebna jer, kao što znamo, u Osijeku nemamo niti gradsku, a niti sveučilišnu knjižnicu koje bi odgovarale potrebama jednog ovakvog grada. Knjiga nudi vrlo praktične upute i preporuke kako planirati, oblikovati i izgraditi jednu dobru knjižnicu, rekla je Sanjica Faletar, redovita profesorica na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku. Njezin je znanstveni interes usmjeren na problematiku knjižničnih usluga za društveno isključene skupine, njihove informacijske potrebe i ponašanje, knjižničnu arhitekturu te obrazovanje u području informacijskih i komunikacijskih znanosti.

Knjiga Planiranje, izgradnja i vrednovanje knjižničnih prostora namijenjena je knjižničarima i studentima, ali i arhitektima koji projektiraju knjižnice.

- Svaka knjižnica je zapravo priča za sebe. To nije kao kad planirate školu pa su sve škole tipski napravljene. Svaka knjižnica ovisi o sredini u kojoj je, tradiciji, zajednici kojoj se obraća i tako dalje. Novi prostori koje smo u Hrvatskoj u velikom broju izgradili i obnovili pokazuju da čim ste građanima ponudili lijep i ugodan prostor, oni u sve većem broju dolaze u knjižnicu, rekla je Tatjana Aparac-Jelušić, umirovljena sveučilišna profesorica u trajnom zvanju i istaknuta hrvatska znanstvenica u području informacijskih i knjižničnih znanosti. Svojim znanstvenim i nastavnim radom značajno je pridonijela razvoju teorije i prakse knjižničarstva u Hrvatskoj, osobito u području upravljanja knjižnicama i knjižnične arhitekture. Tatjana Aparac-Jelušić do sada je radila na projektima dvanaest knjižnica i surađivala s arhitektima na konstruiranju knjižnica.

Grad Osijek ima Gradsku i sveučilišnu knjižnicu, no njezina funkcija više nije održiva u odnosu na potrebe grada i sveučilišta, napominje Aparac-Jelušić pa tako GISKO danas radi u nemogućim uvjetima. Tu je i veliko blago knjižničnog blaga Muzeja Slavonije.

- Ako razgovaramo o knjižnicama u Osijeku, mislim da je propušteno povesti pravi razgovor s pravim sugovornicima o tome što ovom gradu i sveučilištu, što hrvatskoj kulturi ustvari treba, kaže Aparac-Jelušić.

- Osijek ima jednu specifičnu situaciju, koja se meni nikako ne sviđa, a to je da uz Odsjek za informacijske znanosti ima vrhunske stručnjake koje nitko ništa ne pita. Nisam sigurna da se pita i kolege u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici, a kamoli kolege na fakultetima koji vode svoje knjižnice. Dakle, mislim da je propušteno prvo povesti razgovore jer prije nego što odlučite što raditi, morate imati uvid u sve mogućnosti koje stoje pred vama. Ne reći - mi ćemo u Tvrđi zaštititi jednu zgradu koja je kulturno dobro pa ćemo u nju staviti bilo što, a ne pitamo se je li to primjeren prostor za takve funkcije. Zgrada koja se počela graditi u Kampusu (čiji "kostur" stoji već godinama), koliko je meni poznato nije se ni počela graditi kao sveučilišna knjižnica nego kao neki multimedijalni centar što je danas zastarjelo. Znači, treba revitalizirati, treba projekte iznova proučiti bez ikakvog straha. Ako smo nešto pogriješili, onda to trebamo na vrijeme ispraviti, a ne srljati "kao guske u maglu" da se nešto napravi, a da to poslije ne bude učinkovito, naglašava Aparac-Jelušić.