Hrvatski radio

Radio Osijek

20:02 / 10.11.2014.

Autor: Amoreta Bajto

"Mlado se vino pije na blagdan svetog Martina!"

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Martinje je dan krštenja mladog vina, običaj vinorodnih krajeva koji se u Slavoniji i Baranji tek u novije vrijeme pridružio Vincekovu. O Martinju se mošt simbolično pretvara u mlado vino.

Sve je povezano sa svetim Martinom kojeg hagiografi smatraju jednim od najvećih biskupa svih vremena,  prvi je svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan.  Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela “novo se vino pije na blagdan svetog Martina”. Sveti Martin iz Toursa je katolički svetac i biskup. Zaštitnik je Francuske, vinara i vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde i mnogih mjesta u Europi. Njegov blagdan Martinje se odlikuje brojnim običajima slavlja na kojima se pije mlado vino i peku guske. U Hrvatskoj se na dan sv. Martina njeguje običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino ("krštenje vina").

 
 

Martin se rodio kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji (u Mađarskoj), pretpostavlja se 316. godine. Ime je dobio od umanjenice imena Mars (rimski bog rata), u počast vojničkom zvanju. Martin je djetinjstvo proveo uz oca, u vojnom garnizonu, gdje je protiv svoje volje unovačen u carsku gardu. Imao je slugu s kojim je postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću. Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek. Martin je imao tek nešto više od 15 godina kad je usred zime, pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska), susreo prosjaka. Prosjak je sav promrzao i u poderanim krpama od njega tražio milostinju, pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime. Kako Martin nije imao novaca pri sebi, odrezao je mačem polovicu svojeg crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju "Martinje ljeto". Iduće je noći Martin usnuo san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjaku i rekao mu: "Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin". San se toliko dojmio Martina, da je prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu, primio krštenje. U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen. Nakon nekoliko putovanja na kojima je branio svoju vjeru, otišao je u samostan gdje je započeo samotnički život i s još jednim svećenikom osnovao malu redovničku zajednicu koju danas možemo nazvati i prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi.

          

Poslije nekog vremena, u francuskom gradu Potiersu upoznaje biskupa Hilarija koji ga je zaredio za svećenika i ponudio mu boravište u mjestu Ligugé, gdje je Martin opet utemeljio samostan. Tu je Martin kanio provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. Međutim, smrt biskupa Hilarija, koji je u tom trenutku bio biskup u Toursu, poremetio je Martinove planove. Martin je izabran za novog biskupa i pozvan u grad kako bi preuzeo biskupske dužnosti. Martin je to htio izbjeći te se sakrio u prostoriju u kojoj su obitavale guske. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odale gdje je Martin sakriven. Nakon toga je Martin posvećen za biskupa, ali je ostao uvijek blizu siromašnih i progonjenih.

       

U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca su molili sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.