Morea Baničević – dobitnica nagrade Anto Gardaš za roman „Mjesečari Monteriera”

Nagrada Anto Gardaš, koju Društvo hrvatskih književnika i DHK Ogranak Osijek dodjeljuju za najbolju knjigu pripovijedaka ili roman za djecu i mladež ove je godine pripala Morei Baničević, autorici romana „Mjesečari Monteriera”. Nagrada je uručena večeras u Osijeku, dan poslije rođendana tog dječjeg pisca po kojem nagrada nosi ime i koja se dodjeljuje 17. put.

„Mjesečari Monteriera nedvojbeno pripadaju kategoriji zabavne književnosti, tj. književnosti eskapizma koja ispunjava čovjekovu potrebu za užitkom i bijegom od zbilje. Premda vrlo često takva književnost nije visoko vrednovana prema kriterijima akademskih estetskih ideologija, nepobitna je činjenica da upravo takav žanr ima najveći broj poklonika među čitateljima. Nasuprot krutom akademizmu, smatramo da zabavna književnost sa svim svojim žanrovskim stereotipizacijama i arhetipovima ne znači nužno manje kvalitetnu književnost od tzv. visoke ili ozbiljne književnosti. Jednako kao što ne smatramo da svako djelo napisano s ambicijom artikulacije neke ozbiljne teme ne znači nužno visoku i kvalitetnu književnost. 

Osim toga, držimo da je posebice važno kod djece i mladih čitatelja razvijati prisan odnos s knjigama, da nam se ne bi dogodilo da djeca uistinu radije čitaju knjige o spremanju zimnice nego neka kanonska djela s popisa lektire, kako o tome duhovito i parodijski razorno piše Andrijana Grgičević u svom Goniču kroz lektiru. Sintagmu „bijeg od zbilje“ nekako se unaprijed smatra nečim lošim. No što je loše u tome ako bijeg od zbilje, znači ulazak u književne svjetove i razvijanje čitalačkih navika? (Ovo je naravno retoričko pitanje.) Ne čudi stoga da je Morea Baničević dobila Nagradu „Grigor Vitez Ptičica” po izboru Dječjeg žirija za roman Dvojnici iz tame te pohvalu Nagrade „Grigor Vitez“ za popularizaciju žanra fantastike među djecom i mladima. Čini nam se da je prirodni slijed događaja da joj danas ovdje u Osijeku dodijelimo nagradu koja nosi ime po Anti Gardašu kojem fantastika nikako nije bila strana”, stoji u obrazloženju prosudbenog povjerenstva u kojemu su bili književnici Branka Primorac i Stjepan Tomaš te znanstvenik Tomislav Zagoda.

Na natječaj za ovogodišnju, sedamnaestu Nagradu „Anto Gardaš“ stiglo je dvadeset i sedam knjiga različitih vrsta i žanrova – od bajki, detektivskih romana, zbirki kratkih priča, do povijesnih romana, obiteljskih drama i komedija i fantastičnih pustolovina. „Realisti su svoj okvir pronašli u ionako prebogatoj svakodnevici turbulentnim događajima, od kojih je svakako svojevrsni zaštitni znak posljednjih godina bila pandemija, pa možemo reći da se tako rodio svojevrsni novi žanr pandemijske književnosti. Usto, u realističnim tekstovima autori/ice vrlo se često bave univerzalnim obiteljskim temama poput nasilja, alkoholizma, otuđenosti pa sve do tipičnih tinejdžerskih tema prištića, nove tehnologije, zaljubljenosti i neprihvaćenosti”, doznajemo od Mirka Ćurića, predsjednika osječkog Ogranka Društva hrvatskih književnika. „Pred povjerenstvom nije bio nimalo lak zadatak odabrati najbolji tekst između posve različitih žanrova, različitih dobnih granica ciljane publike, različitih poetika, različitog karaktera i tonaliteta djela, od turobnih i ozbiljnih do razigranih i šaljivih. Od dvadeset i sedam pristiglih knjiga povjerenstvo je izdvojilo četiri u uži izbor: Morea Baničević „Mjesečari Monteriera”, Tamara Brkan „Ja Zmajica”, Andrijana Grgičević „Gonič kroz lektiru” i Mladen Kopjar „Petrin Pin". 

Ja Zmajica zbirka je od deset raznorodnih kratkih priča kojima je zajedničko načelo profinjene ironije i očaravanja stvarnosti. Autorica Tamara Brkan lepršavim stilom oblikuje zaigrane minijature u kojima se susreću brojna fantastična, mitološka i druga izmaštana bića, od maksimirske gljive koja govori, preko zmajeva i vještica, do debelog smrdljivog martina Đure. Osim humora koji dolazi do izražaja ponajviše u dijalozima i karakterizaciji likova, glavna su značajka autoričina stila poetski opisi prirode.

Gonič kroz lektiru autorice Andrijane Grgičević burleskna je razgradnja lektirnog kanona, u ovom slučaju naslova za treći razred osnovne škole. Naizmjenični pripovjedači su učenici 3. c koji pišu svojevrsni dnevnik otpora „starim, prastarim i izumrlim načinima učenja“, kako stoji u knjizi. A o kakvoj je vrsti subverzije riječ, najbolje svjedoči poglavlje „Lektira po izboru“ u kojoj učenik odabire knjigu pod naslovom Zimnica i piše o njoj ovako: „Meni je ova knjiga super! Puno sam u njoj naučijo. Namirnice mogu biti slatke i slane…“ pa izdvaja najdraži citat: „… onda teglu okrenuti naopako i pričekati 30 minuta.“ A u mišljenju o knjizi piše ovako: „Moje mišljenje o ovom napisanom djelu je odlično. Sviđa mi se i sve što se može napraviti, a može se i samo gledati u reprodukcije. Sigurno ću opet pročitati ovu knjigu.“ Svaki komentar na ovo je suvišan. Ako je djeci draže čitati knjigu o zimnici nego lektirne naslove, onda je to jasan znak da s lektirom nešto treba popraviti.

Najnovijom zbirkom priča Petrin PIN Mladen Kopjar potvrđuje se kao jedan od naših najumješnijih i najboljih autora za djecu. Riječ je o zbirci koja okuplja jedanaest kratkih priča za tinejdžere, tu najosjetljiviju i najzahtjevniju čitalačku publiku. Uvjereni smo da je Kopjar odgonetnuo „pin“ za nju i da je svojim humorom i ljubavnom tematikom u digitalno doba pogodio generacijski kod.

Naposljetku, povjerenstvo je donijelo jednoglasnu odluku da se Nagrada Anto Gardaš za 2022. godinu dodijeli Morei Baničević za roman MJESEČARI MONTERIERA (ilustratorica Petra Brnardić), u izdanju Naklade Ljevak. Riječ je o fantastično-pustolovnom romanu koji svojom fabularnom sukcesijom podsjeća na strukturu videoigrica, pa tako svako poglavlje predstavlja novi level, odnosno novu razinu koju likovi moraju prijeći kako bi došli do konačnog cilja – u ovom slučaju oporavka i spašavanja Monteriera, odnosno cijelog svijeta, od propasti uzrokovane kolektivnom hipnozom, krađom snova i općim zaboravom. Morea Baničević odlična je poznavateljica žanra i nastavlja se na dugu tradiciju Tolkiena, Lewis Carrolla, Georgea Martina i Narnijskih kronika, a u njezinim Dormima (fantastična mala bića s krilima) kao da odjekuje suvremena varijanta Bjesova i Domaćih Ivane Brlić Mažuranić.

Ukratko o djelu, nakon što Monteriero zahvati kolektivna hipnoza, jedino troje stanovnika koji ostaju pri punoj svijesti su djevojčice Giga i Elena, i Gigin mlađi brat Nikola. Giga i Elena oblikovane su prema obrascu buddy filmova u kojima dva lika posve različitih karaktera bivaju osuđeni na zajedničku pustolovinu – u ovom slučaju to su dobra crvenokosa bucka Giga i nadmena Elena. Osnovni motiv romana su snovi. Naime, zaplet počiva na krađi omerana – dragocjene rude od koje su sazdani snovi. Glavna negativka, čudovište Temho, koja širi smrad vlage i raspadanja, odmetnuta je rudarica snova koja nezajažljivo proždire snove ljudi i vodi čovječanstvo u propast jer su snovi osnovna supstanca života. Bogatstvo motiva, brzina pripovijedanja, ambijentalna fantastika, začuđujući prostori i galerija osebujnih likovi, što realističnih, što nadnaravnih, rezultat su uistinu začuđujuće imaginacije kojom je autorica stvorila originalan i glamurozan onirički svijet. No razigranu maštu ima većina ljudi. Međutim da bi od nje nastalo uspješno književno djelo potreban je pripovjedački dar, koji Morea Baničević nesumnjivo posjeduje i zbog kojeg je ovo povjerenstvo odlučilo ovogodišnju Nagradu Anto Gardaš dodijeliti upravo njezinim Mjesečarima.  

U prilogu poslušajte razgovor u kojem Davor Lončarić o nagradi i književnosti za djecu i mlade razgovara s Moreom Baničević, Mirkom Ćurićem predjednikom slavonsko-baranjsko-srijemskog ogranka Društva hrvatskih književnika te Stjepanom Tomašem, jednim od članova stručnog ocjenjivačkog suda.