Potresno svjedočenje Zorana Šorlija na suđenju za ratni zločin

U nastavku suđenju Željku Travici za ratne zločine nad zarobljenim hrvatskim braniteljima u Ceriću 1991., bivši pripadnik HOS-a Zoran Šorli u ponedjeljak je rekao kako su branitelji bili izloženi brojnim zlostavljanjima, pa su ih srpski teritorijalci, među kojima i Travica, tjerali i da jedu ljudski mozak.

U iskazu na osječkom Županijskom sudu Šorli je kazao kako je zarobljen 2. listopada 1991., nakon napada na kuću u kojoj su se nalazili branitelji.

Poslije poziva da se predaju jedna skupina branitelja je izašla iz kuće, ali su odmah ubijeni rafalima iz vatrenog oružja, a on se, s preostalima, vratio u podrum napadnute kuće.

Nakon što je kuća ponovno napadnuta, među ostalim, bombama i tenkovskom paljbom, Šorli kaže kako je u kuću ušao vojnik JNA i rekao da se slobodno predaju vojsci, i da ih nitko neće ubiti. Ubrzo nakon toga, dodao je, dolaze pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, koji ih ispituju, udaraju rukama i nogama, a branitelja Ivana Kopčića i kundakom puške u glavu.

Šorli ističe kako je među srpskim teritrorijalcima bio i čovjek koji im se predstavio kao Željko Travica, a koji mu je vezao ruke žicom.

Nakon što su odvedeni u jednu kuću u blizini u jednom trenutku je, navodi Šorli, došao čovjek u crnom mantilu i pitao "ustaše, hoćete li jesti mozak"?

S obzirom da je bio vezan Šorli navodi da ga je netko od prisutnih, među kojima je bio i Travica, uhvatio za usta, a osoba u mantilu gurala mu je u usta mozak, na kojemu su još bili tragovi kose. Ističe kako su na isti način srpski teritorijalci pokušali zlostavljati i zarobljenog branitelja Ivana Kopčića te da su im također gurali bocu s rakijom u usta.

Nakon toga su ih odvezli u Mirkovce, zatim u Šid, potom u logor Begejci, a na odlasku je posljednji put vidio optuženog Travicu koji mu je rekao kako mu je žao što ih nisu pobili.

Nakon Šorlija svjedočio je i Marin Dagić koji je tada bio pripadnik MUP-a i koji se, nakon povlačenja, s HOS-ovcima također našao u podrumu kuće. Posvjedočio je kako su pri izlasku iz kuće on i Branko Rešetar krenuli bježati na desnu stranu, preko ceste i do kukuruzišta gdje su se sakrili. 

- Zapucali su prema nama, Rešetar je pogođen dva puta, a ja sam ranjen u nos, što me najvjerojatnije i spasilo jer sam bio sav krvav. Umirio sam se i čekao što će se dogoditi, do mene je došao jedan vojnik, koji je viknuo kako smo obojica mrtvi te je potom obišao. Čekao sam mrak i pješke otišao kući – ispričao je Dagić. 

Suđenje se nastavlja 4. ožujka ispitivanjem novih svjedoka, a Travica je, nakon što mu je 8. siječnja pročitana optužnica, izjavio da se ne osjeća nimalo krivim zbog optužbi za zlostavljanje i ubijanje zarobljenih hrvatskih branitelja.

Optužnica Travicu tereti da je ratni zločin počinio od 2. do 4. listopada 1991. u Ceriću i Mirkovcima, kao pripadnik srpske paravojne formacije Teritorijalne obrane Mirkovci, tijekom zajedničkog napada pripadnika JNA i TO Mirkovci na Cerić i nakon okupacije toga mjesta.

Tereti ga se da je nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima, fizički ih i psihički zlostavljao te nakon toga ubijao. Tužiteljstvo sumnja da je, skupa s ostalim pripadnicima TO Mirkovci, postrojio i pucnjima iz vatrenog oružja usmrtio osam zarobljenih policajaca vinkovačke Policijske uprave i HOS-a, iako su prestali pružati otpor i odložili oružje.

Travica je optužen da je fizički zlostavljao vezane zarobljene hrvatske branitelje te se zajedno s ostalim pripadnicima TO Mirkovci smijao dok je jedan od pripadnika ove paravojne formacije zarobljenicima u usta gurao ljudski mozak.

Okrivljeni Travica je, temeljem Europskog uhidbenog naloga osječkog ŽDO-a uhićen 5. listopada 2024. godine na graničnom prijelazu Calais u Francuskoj, prilikom ulaska iz Velike Britanije, te izručen Hrvatskoj i doveden u osječki zatvor.