Tribina "Granice kućnog praga - što imamo, a što nemamo pravo znati na suđenjima za nasilje nad ženama?" održana je u petak u organizaciji Udruga za ljudska ženska prava i razvoj demokracije "Adela". Gošće tribine bile su stručnjakinja za kazneno procesno pravo s Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlata Đurđević, te novinarka i kolumnistica Jutarnjeg lista Snježana Pavić.
Tribina je potaknuta slučajem ubojstva mlade Osječanke Mihaele Berak. Podsjećamo kako ju je policajac Marko Smažil u rujnu 2023. u svom stanu u Osijeku usmrtio iz službenog pištolja. Dan uoči tribine na Županijskom sudu u Osijeku Smažil je nepravomoćno osuđen na 18 godina zatvora.
Tribina se ponajprije bazirala na činjenici da suđenje nije bilo otvoreno za javnost, te se pokušalo raspravom odgovoriti na pitanja o granicama između privatnosti i javnog interesa. Odgovarajući na pitanje o konkretnom slučaju ubojstva Mihaele Berak, stručnjakinja za kazneno procesno pravo s Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlata Đurđević smatra kako ono nije trebalo biti zatvoreno za javnost.
- Po kvalifikaciji samoga djela, a to je ubojstvo, nije ukazivalo na nikakve razloge za isključenje javnosti, a koji su navedeni u Ustavu. Pravo na javno suđenje nije samo pravo okrivljenika, nego je i pravo javnosti da prati i nadzire rad sudova i radi se o temeljnom postavku djelovanja represivnih vlasti u demokracijama i pravnim državama. Razlozi za isključenje javnosti moraju biti Ustavom određeni, a ne vidim u ovome slučaju zašto bi se zbog zaštite digniteta žrtve trebalo isključiti javnost, rekla je profesorica Zlata Đurđević.
Navodeći primjere kada se Ustavom mora isključiti javnost iz postupka suđenja, napomenula je kako su to slučajevi u kojima postoji nekakva državna tajna, ako treba štititi državnu sigurnost, kod djela seksualne prirode gdje treba štititi dostojanstvo žrtve, djela protiv maloljetnika ili osoba s duševnim smetnjama.
- O niti jednome od ovoga ovdje nije bio slučaj. Razlozi moraju biti jako čvrsti, posebice ako postoje sumnje vodi li se postupak pravno ili zakonito, što je ovdje u početku o bio slučaj, rekla je profesorica Đurđević i podsjetila na činjenice kada je Policija višestruko kršila Zakon o kaznenom postupku.
- Policija je u fazi tajnih izvida održavala konferenciju za novinare i izlazila s dokaznim radnjama i izjavama osumnjičenika, vršila je očevid, a nije smjela i nije bila nadležna jer se radilo o Policijskoj postaji iz koje je bio osumnjičenik. Temeljno je načelo da moraju biti nepristrani istražitelji, što oni nisu bili tako da su prekršili cijeli niz odredaba Zakona o kaznenom postupku i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, rekla je profesorica Đurđević i dodala kako su upravo zbog toga trebali dopustiti javnosti da prati postupak suđenja, a ako je i postojao dio rasprave koji bi narušio dignitet žrtve, javnost isključiti samo iz tog dijela.
Na pitanje o izrečenoj kazni Smažilu od 18 godina je napomenula da je ona s obzirom na kvalifikaciju kaznenog djela kao ubojstva za koje je propisana kazna od 5 do 20 godina, kazna je izuzetno teška i za naše uvjete je suđenje bilo dosta brzo. No da je slučaj bio kvalificiran kao teško ubojstvo bliske osobe, kazna je mogla biti između 10 i 40 godina.
- Nemam nikakvih razloga sumnjati u pravilnost i zakonitost samog suđenja, ali upravo zato je izrazita šteta što je ono bilo u cijelosti zatvoreno za javnost jer mi ne znamo koliko su oni bili bliski. U ovom slučaju je žrtva na žalost preminula, a onda su roditelji ti koji su žrtva i njih bi trebalo pitati jesu li bili za to da se slučaj zatvori od javnosti.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.