MFF: Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija laureati nagrade 50 godina

Najstarija nagrada Motovun Film Festivala, 50 godina, dodijeljena je Mustafi Nadareviću (riječkom gimnazijalcu) i Radi Šerbedžiji (s riječkom adresom). Nagrade su im uručili Nenad Puhovski i Rajko Grlić.

Nagrada 50 godina "...dodijeljena je dvojici glumačkih bardova Mustafi Nadareviću i Radi Šerbedžiji za pola stoljeća maratonske izdržljivosti u nimalo blagim uvjetima naše kinematografije te za neodustajanje od glume za koju je osim ljubavi i strasti prema filmu, bilo nužno imati i veliku snagu volje", stoji u priopćenju MFF-a.  

Dvojici kraljeva, kako ih je nazvao direktor MFF-a, Igor Mirković, nagrade su uručila dvojica laureata iste nagrade: producent, redatelj i osnivač ZagrebDoxa Nenad Puhovski te redatelj i osnivač Motovun Film Festivala Rajko Grlić.  

"Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ", riječi su Mustafe Nadarevića, glumca koji će starijim generacijama vjerojatno zauvijek utjelovljavati lik Leonea, neposluhu i tragediji sklonog mladog Glembaja iz slavne ekranizacije Krležine drame.

Nadarević, koji za sebe tvrdi da je tek u tridesetoj počeo ozbiljno raditi, odigrao je više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Publika pamti uloge u kultnim filmovima: Otac na službenom putu, Već viđeno, Kuduz, Žute dunje, Ničija zemlja, Gori vatra, Kod amidže Idriza...

"Tijekom svog boravka u Motovunu Mustafa Nadarević prepričao je anegdote koje je doživio za vrijeme svoje duge karijere. Nije bio skroman na riječima, ali je skroman kada su u pitanju njegove glumačke sposobnosti. Više je puta rekao kako je njegova gluma grozna te ne razumije zašto ga redatelji toliko vole. Smatra kako je za uspješnu glumačku karijeru potrebna sreća i splet okolnosti. Da bi zaradio, prihvaćao je sve uloge, odbijao je samo one koje ne bi stigao odraditi zbog drugih projekata. Mirovinu nema u planu, gluma je za njega posao koji radiš do kraja života. Biti prirodan i moći briljantno lagati po njemu su najveće teškoće glumačkog umijeća", prenose iz MFF-a.

Najveći krležijanac među glumcima, Rade Šerbedžija, jedan od najslavnijih glumaca s ovih prostora, prošao je put od velike zvijezde jugoslavenskog filma, preko apatrida i izopćenika u devedesetima pa sve do kasnijih uloga u holivudskim filmovima. Niz sjajnih uloga ostvario je u filmovima svog omiljenog redatelja Živojina Pavlovića (Hajka, Dezerter, Crveno Klasje), a najuspješnija filmska godina u to vrijeme za Šerbedžiju vjerojatno je bila 1986. kada osvaja titulu najboljeg glumca na pulskom festivalu i to za filmove Večernja zvona Lordana Zafranovića i San o ruži Zorana Tadića.

"Za glumu je najbitnija ljubav i blagost, koje se mogu naći jedino u samoći, a mudrac je onaj koji to nauči u mladosti", rekao je Šerbedžija u Motovunu. Najvažnija stvar u filmu je krupni kadar, jer u njemu nema laži, zaključio je Šerbedžija.