Zanemareni riječki kipar, nestala carska fontana i njena digitalna rekonstrukcija

Istraživanja donose nove spoznaje o životu i radu Pietra Stefanutija, riječkog kipara školovanog u Veneciji, čija su djela obilježila umjetničku povijest Rijeke. Posebnu pozornost ponovno privlači njegova monumentalna carska fontana, koja je uklonjena 1874. godine, a čiju bi digitalnu rekonstrukciju trebali predstaviti javnosti 2027. godine.

Pietro Stefanuti, riječki kipar rođen 1819. godine, jedna je od zanimljivijih, ali nedovoljno istraženih umjetničkih osobnosti prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj. Iako je tijekom života ostvario zapažene umjetničke uspjehe, a njegova su djela ostavila trag u Rijeci i širem području, njegovo je ime s vremenom ostalo u sjeni drugih umjetnika, ponajprije Giovannija Simonettija.

Nova istraživanja na Filozofskom fakultetu u Rijeci, donose drukčiju sliku Stefanutijeva značaja i otvaraju mogućnost da ga se prepozna kao jednog od najvažnijih kipara hrvatskog prostora prve polovice 19. stoljeća.

Stefanuti je rođen u Rijeci 1819. godine, u obitelji u kojoj je umjetnički zanat bio svakodnevica jer je njegov otac Domenico bio klesar, pa je Pietro prve korake u umjetnosti napravio upravo uz njega. Obrazovanje je odlučio nastaviti u Veneciji, gdje je 1836. godine upisao Akademiju.

Prema novim arhivskim podacima, odmah je bio raspoređen u klasu Luigija Zandomeneghija, tada jednog od najvažnijih venecijanskih kipara, poznatog po spomenicima posvećenima Tizianu i Antoniju Canovi.

Talent koji je prepoznat već tijekom školovanja

Stefanuti je već kao student pokazao izniman talent. Tijekom školovanja više je puta nagrađivan, a posebno se ističe 1840. godina, kada je osvojio prvu medalju za gipsani model koji danas, nažalost, nije sačuvan.

Dokumenti Venecijanske akademije otkrivaju da je njegov rad bio izložen javnosti sredinom kolovoza te godine, a stručni sud profesora potvrdio je njegovu kvalitetu. Stefanutijevo djelo bilo je ocijenjeno boljim od radova dvojice protukandidata, što svjedoči o razini njegova umjetničkog umijeća još u studentskim danima.

Unatoč takvim uspjesima, o njegovu se životu i radu dugo znalo relativno malo. Prve značajnije podatke zabilježio je njegov suvremenik Ivan Kukuljević Sakcinski, a na Kukuljevićevim zapisima kasnije su se temeljili i drugi istraživači, među njima i Boris Vižintin.

Upravo je nedostatak sustavnih istraživanja potaknuo novi znanstveni projekt KIPES, što ga na Katedri za umjetnost ranog novog vijeka, Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci vodi dr. sc. Mario Pintarić, a posvećen je Stefanutiju i njegovu djelovanju u Rijeci, Veneciji i Trstu.

Gdje se danas mogu vidjeti njegova djela?

Iako dio Stefanutijeva opusa nije sačuvan ili još nije identificiran, nekoliko njegovih radova i danas se nalazi u riječkim institucijama.

U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti čuva se njegov mramorni prikaz Puta iz 1842. godine, djelo s kojim se predstavio na izložbi u Trstu dok je još bio student. Tadašnji tisak pozitivno je pisao o skulpturi, ali kako nije prodana tako je dospjela u muzejski depo.

U Muzeju grada Rijeke nalazi se mramorna bista Giovannija Battiste Cambierija, poznatog riječkog liječnika. Stefanuti ju je izradio 1840. godine, još kao student Venecijanske akademije. Arhivski dokumenti pokazuju da je njegov otac primao isplate za sinovljeve radove. 

Dva kipa, sveti Amigdije i sveti Fortunat, koja su se nekoć nalazila na oltaru svetog Josipa u riječkoj katedrali sv. Vida, nakon što su 1920. godine uklonjena, pronađena su, u okviru novih istraživanja, u vrtu uz ulaz u Nadbiskupsko sjemenište u Rijeci. 

Jedno od njegovih djela nalazi se i u Novom Vinodolskom, u župnoj crkvi, gdje je 1844. izradio nadgrobni spomenik Nikoli Mrzljaku. Na toj su skulpturi jasno vidljivi elementi neoklasicističke tradicije, osobito u prikazu anđela s lovorovim vijencima i u kompoziciji.

Carska fontana – najveće i najmonumentalnije Stefanutijevo djelo

Najvažnije i najmonumentalnije Stefanutijevo ostvarenje bila je carska fontana s kipom Franje Josipa, koja je nekoć krasila riječki javni prostor. Fontana je bila velika i reprezentativna urbana kompozicija, no 1874. godine je demontirana.

Od njezina bogatog kiparskog sklopa sačuvan je samo carski kip Franje Josipa, koji se danas nalazi u Državnom arhivu u Rijeci.

Posebnost ovog kipa nadilazi lokalni povijesni značaj: prikazuje cara kao 27-godišnjaka, odnosno u mladenačkoj dobi, što ga čini iznimno zanimljivim i u europskom kontekstu. Naime, većina sačuvanih javnih skulptura Franje Josipa prikazuje ga u starijoj dobi, s prepoznatljivim brkovima i obilježjima zrelijih godina.

Digitalna rekonstrukcija fontane i izložba 2027. godine

Posebno zanimljiv dio aktualnog istraživačkog projekta odnosi se na ponovno predstavljanje carske fontane riječkoj javnosti.

Budući da su sačuvane stare fotografije, nacrti i arhivski dokumenti, moguće je rekonstruirati njezin izvorni izgled. U suradnji s kolegama s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Mihaelom Gibom i Lukom Petrinjakom, pokrenuta je inicijativa za izradu 3D rekonstrukcije fontane.

Planirano je da se izradi i glineni model fontane, a rezultati istraživanja i rekonstrukcije trebali bi biti predstavljeni javnosti 3. travnja 2027. godine.

Na lokaciji na kojoj se fontana nekoć nalazila, u Ulici Ignacija Henckea, nedaleko od pravoslavne crkve sv. Nikole, trebali bi biti postavljeni QR kodovi. Njihovim skeniranjem posjetitelji će putem mobitela moći vidjeti rekonstruiranu fontanu na njezinoj izvornoj lokaciji, uz osnovne informacije o njezinoj povijesti. U planu su i prijevodi sadržaja na engleski, njemački i talijanski jezik.

Uz digitalnu rekonstrukciju, u suradnji s Državnim arhivom u Rijeci planira se i izložba posvećena fontani, koja bi se trebala otvoriti u travnju 2027. godine. Na izložbi bi bili predstavljeni arhivski dokumenti iz Rijeke i Beča, uključujući i dosad manje poznate materijale koji otkrivaju povijest nastanka, postavljanja i uklanjanja fontane.

Fontana koju je vidio i sam Franjo Josip

Povijest fontane obilježena je zanimljivim detaljima. Franjo Josip posjetio je Rijeku 1869. godine i tada je imao priliku vidjeti fontanu s vlastitim kipom. Kada se u grad vratio 1875., fontane više nije bilo, iako je kip još postojao.

Sljedećih desetljeća gradske su vlasti više puta razmatrale gdje bi se kip mogao ponovno postaviti. Među predloženim lokacijama bili su park na Mlaci, prostor ispred riječkog HNK-a na današnjem području kazališta te današnji Jadranski trg.

U jednom se trenutku čak razmatralo i da se Stefanutijev kip zamijeni novim, suvremenijim prikazom cara, no od te se ideje naposljetku odustalo. Tako je kip ostao sačuvan, ali nikada nije vraćen u javni prostor na način na koji je izvorno bio zamišljen.

Nova istraživanja danas ne donose samo nove podatke o jednom gotovo zaboravljenom riječkom umjetniku, nego i priliku da se ponovno otkrije dio gradske povijesti koji je desetljećima bio prisutan tek na starim fotografijama i u arhivskim dokumentima.

Pietro Stefanuti tako bi, zahvaljujući istraživanju i projektima planiranima za 2027. godinu, mogao dobiti mjesto koje zaslužuje u povijesti hrvatskog kiparstva, ali i u kolektivnom pamćenju Rijeke.

S voditeljem projekta KIPES dr. sc. Mariom Pintarićem razgovarali smo u emisiji Akademskih kvarat ure, poslušajte: