Matjaž Kek: "Mogao bih doći živjeti na Jadran"

Na "nedeljni obed" stigao nam je ove nedjelje trener HNK-a Rijeke, miljenik Riječana - Matjaž Kek. S Robertom Ferlinom razgovarao je o nogometnim uspjesima, euforiji koja vlada gradom, ali i o hrani, piću, nekadašnjim hobijima te obitelji.

Matjaž Kek odrastao je u Mariboru, blizu nogometnog stadiona. Njegov je otac bio nogometaš, znalo se da će se i sin baviti sportom, samo je bilo pitanje - nogometom ili košarkom. Prevagnuo je nogomet. Nakon igračke karijere, Kek postaje trener, kako vidimo u zadnjih godinu i pol, itekako uspješan i karizmatičan.

Matjaž Kek rijetko govori o svojem privatnom životu jer on, kaže, tako prestaje biti privatan. Ipak, otkrio je da obožava Opatiju u kojoj provodi puno vremena, često šeće placom i na ribarnici kupuje ribu jer je voli jesti više nego meso. Poznavatelj je vina - i hrvatska su, kaže, sve bolja i bolja te postaju proizvod koji možemo izvoziti. Svako ljeto provodi u Dalmaciji i razmišlja o preseljenju u Hrvatsku, na Jadran.

Cijene ga novinari jer on cijeni njih, uvijek je raspoložen za izjave jer, kako kaže, i mediji su dio ovoga velikog riječkog nogometnog uspjeha. "Kada sam stigao, rekli su mi da se za Rijeku ne navija, nego se živi", prisjeća se Kek svojih početaka pod stijenama Kantride. "Nije mi bilo jasno što znači ta šezdeseta minuta u pjesmi, no ubrzo sam shvatio: huk sa zapadne tribine sve se više širi i na ostale dijelove gledališta i nosi igrače..."

Koja je tajna njegovih uspjeha? Nema tajne, kaže Matjaž Kek. Svu pažnju usmjerava u vlastite igrače i ne troši vrijeme u analiziranje protivnika. Čim jedna utakmica završi, počinju pripreme za sljedeću. "Ne volim postavljati i tražiti granice, najvažniji je uvijek svaki sljedeći trening, svaka sljedeća utakmica, pa makar bila u četvrtoj ili petoj ligi. To je orgazam nogometa, tih devedeset minuta, igrati i postići gol. Sve se rješava na terenu", kaže Kek.

"Za uspjeh su zaslužni igrači"                       Svi su primijetili da se Matjaž Kek, u trenucima najvećih uspjeha, povlači i nema ga niti na jednoj fotografiji. Tako je bilo kada je s reprezentacijom Slovenije bio na svjetskom prvenstvu, kada je vrlo uspješno trenirao mariborsku nogometnu momčad, pa i sada s Rijekom. "To je trenutak za igrače, to je njihov uspjeh i neka se vesele. Svi mi oko njih, sve što se događa na stadionu i izvan njega prije i poslije utakmica, sve je to samo servis koji im pomaže da dobro odrade posao na terenu."

S igračima želi uspostaviti prijateljski odnos, građen na autoritetu znanja, a ne na poziciji koja mu omogućuje kažnjavanje ili izbacivanje iz momčadi. "Govorim igračima da svaki pojedinac kao dio tima postaje još bolji", objašnjava Kek i dodaje da je za njega uspjeh kada tri ili četiri igrača u nekom trenutku utakmice misle isto: "Ako se postigne da sedam, osam igrača misli isto, to je klub na razini Milana ili Barcelone u najboljim izdanjima."

Svi koji imalo prate rad Matjaža Keka, reći će da je skroman. To je, kaže, stvar odgoja. "Biti bahat znači da ćeš uskoro biti kažnjen", govori Kek, objašnjavajući da je, svaki put kada bi se nakon uspjeha malo "napuhao", dobio po ušima. "Nogomet je i pobjeda, i poraz. Katkad i remi. Šteta, ali danas se samo gledaju brojevi, samo matematika."

I pogreške su sastavni dio nogometa, kaže trener Rijeke, gotovo da i nema utakmice bez ijedne trenerove krive procjene. "Pitanje je samo hoćemo li grešku priznati ili se sakriti i tražiti je tamo gdje je nema, tražiti nekakav alibi. Ako se bojiš greške, ne možeš biti na vrhunskoj razini. Rijeka je na dobrom putu da dođe baš na tu, vrhunsku razinu." Eto, to je recept za uspjeh - biti iskren prema sebi i drugima.

Poslušajte cijeli razgovor Roberta Ferlina i Matjaža Keka u emisiji "Na obedu":