Komentar: Rijeka je najsretniji grad i to nan niki ne more zet

Od anonimnog pitanja na internetu do televizijskih priloga i velikih portala – koliko danas zapravo vrijedi "javno mišljenje" i zašto se sreća jednog grada ne može mjeriti komentarima na društvenim mrežama?

Na temu Rijeke kao najtužnijeg grada jutros se osvrnula naša Iva Črnjar Ivančan.

Internet je nekada bio revolucija znanja. Danas je, često, evolucija neznanja, započela je svoj komentar Iva.

Posljednjih dana mnogi Riječani slušaju isto pitanje: "Je li Rijeka najtužniji grad u Hrvatskoj?" Samo po sebi zvuči apsurdno, ali još je apsurdniji način na koji je ta teza nastala.

Sve je krenulo od anonimnog pitanja jednog korisnika interneta koji je druge anonimne korisnike pitao koji je, po njihovom mišljenju, "najdepresivniji grad u Hrvatskoj". 

Uslijedili su različiti odgovori – netko je napisao Ploče, netko Županju, Sisak, Karlovac, Zagreb, Knin, Vukovar, Gospić, Delnice... i nekoliko ljudi spomenulo je Rijeku.

Nekoliko anonimnih komentara. Bez metodologije, bez istraživanja, bez ikakve reprezentativnosti.

I to je bilo dovoljno da tema preraste u televizijske priloge i naslove velikih portala. Od usputnog internetskog dopisivanja stvorila se priča koja puni naslovnice.

Možda po onoj staroj - ako ponovim puno puta, postat će istina?

E pa, dragi ljudi interneta, dragi kolege i naročito - dragi urednici – no passaran!

Znate kako je Aristotel govorio o sreći ?

Ona nije prolazan osjećaj užitka ili bogatstvo, već trajna aktivnost duše u skladu s vrlinom tijekom cijelog života. 

Ili možda jednostavnije, kako bismo mi to, "po riječki" rekli – to je način života.

Što je sreća u jednom gradu? 

Možda je to činjenica da nakon posla za maksimalno petnaest minuta možeš biti uz more. 

 

I da s tog mora gledaš Učku? 

Ili da s tog istog mora to isto popodne možeš u šumu, planinu, da ti je cijeli Gorski kotar na dlanu?

Možda to što nam bura razbistri glavu bolje od wellness programa? 

Ili to što na Korzu gotovo uvijek sretneš nekoga koga poznaješ, tko te razveseli?

Ili to da nam kiša nikada zapravo ne može pokvariti dan jer mi u Rijeci jako dobro znamo da poslije kiše dolazi sunce.

Ili je sreća možda onaj osjećaj kad se vraćaš s nekog puta, prođeš Tuhobić, a ispred tebe onaj najljepši pogled i odjednom znaš - da si - doma?

Sreća se ne mjeri komentarima, lajkovima, klikovima. Sreća nema veze ni s politikom, a ni sustavom.   

Sreća je stvar izbora.

Sreća je kada imaš mjesto koje zoveš dom.

I ne, dom nije mjesto gdje je uvijek sunčano.

Dom nije mjesto bez problema.

Dom je mjesto – gdje si svoj. I gdje ne moraš glumiti.

Mjesto kojem se vraćaš.

I možda je upravo to najveća riječka sreća.

Mi nemamo potrebu nikome dokazivati da smo sretni.

Mi znamo da jesmo.

To je naš - način života.

I to nan niki – ne more zet!

Poslušajte Ivin komentar: