Perspektiva: Je li plaća od 2.000 eura za vozača realna?

Plaće u Hrvatskoj rastu, ali rastu i troškovi života. I dok radnici traže veća primanja, poslodavci upozoravaju da sve veće plaće nije uvijek moguće pratiti. Posebno se to pitanje otvorilo u kontekstu štrajka vozača zagrebačkog javnog prijevoza i plaća koje idu i iznad 2.000 eura. Koliko je takva plaća realna i što bi sve trebalo uzeti u obzir kada govorimo o vrijednosti nekog posla? 

O tome smo u emisiji Perspektiva razgovarali s izv. prof. dr. sc. Pavlom Jakovcem s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Prema podacima koje je iznio Jakovac, prosječna neto plaća u Hrvatskoj u srpnju je iznosila oko 1.540 eura, što je nominalno oko 7,2 posto više nego godinu ranije. No, kada se uračuna inflacija, stvarni rast plaće iznosi 3 do 3,2 posto.

Plaće, dakle, rastu, ali građani taj rast ne moraju nužno osjetiti u svom životnom standardu.

"Ako pogledamo podatke da su u kolovozu potrošačke cijene bile otprilike 4,2 posto više nego godinu dana ranije, da su troškovi stanovanja, energije i goriva bili skuplji za više od 10 posto, prijevoza za više od 13 posto, onda građani s razlogom imaju osjećaj da je njihova osobna inflacija osjetno veća od prosječne inflacije", rekao je Jakovac.

Prosječna plaća ne govori cijelu priču

Za realniju sliku primanja važan je i podatak o medijalnoj plaći, koja je prema riječima Jakovca oko 1.340 eura. To znači da polovica zaposlenih prima taj iznos ili manje, dok druga polovica prima 1.340 eura ili više. 

Prosječna plaća, upozorava, može prikriti velike razlike među zaposlenima.

Što zapravo znači plaća od 2.000 eura?

Govoreći o plaćama vozača javnog prijevoza, Jakovac ističe da iznos od 2.000 eura sam po sebi ne govori dovoljno. Najviša isplaćena plaća ne znači nužno da toliko zarađuju svi zaposlenici na tom radnom mjestu.

Na konačan iznos mogu utjecati godine radnog staža, prekovremeni sati, rad noću, nedjeljom i blagdanima te drugi dodaci.

"Nije to baš tako crno ili bijelo", kaže Jakovac, naglašavajući da kod usporedbe plaća treba gledati cijelu strukturu primanja.

Istodobno, smatra da je plaća od 2.000 eura za vozača javnog prijevoza ekonomski moguća i opravdana, ali pitanje je može li je konkretni poslodavac dugoročno podnijeti.

"Konačni obračuni u proračunskoj tablici je kad onaj koji isplaćuje plaću gleda koliko je to ekonomski održivo – da li njegova firma to može podnijeti", objasnio je.

Fakultet više nije jedino mjerilo

Rasprava o plaćama otvara i pitanje kako danas uopće vrednujemo rad. Nekada se razina stručne spreme često promatrala kao jedno od glavnih mjerila plaće, no danas to više nije dovoljno.

Vozač autobusa ili tramvaja možda ne treba fakultetsku diplomu, ali ima veliku odgovornost za sigurnost putnika i drugih sudionika u prometu, radi u smjenama i može biti izložen zahtjevnim uvjetima rada.

Prema Jakovcu, kod određivanja plaće trebalo bi uzeti u obzir najmanje nekoliko elemenata: znanja i kvalifikacije, odgovornost, složenost i autonomiju posla, uvjete rada te stanje na tržištu rada.

Važno je i koliko je radnika s određenim znanjima i vještinama dostupno, koliko je posao produktivan i koliki trošak za poslodavca predstavlja nepopunjeno radno mjesto.

"Fakultet nije jedina mjera vrijednosti rada, ali naravno da nije nevažan ili manje važan", zaključio je Jakovac.

Pitanje plaća tako se ne svodi samo na to je li 2.000 eura za određeno zanimanje puno ili malo, već i na to koliko je određeni posao odgovoran, složen, zahtjevan i koliko vrijedi na tržištu rada.

Poslušajte emisiju Perspektiva s Pavlom Jakovcem: