Rak dojke: Neki partneri izaberu lakši put i odu, ali mi se borimo

Povodom Dana ružičaste vrpce, PROvox je ugostio dvije žene  - jednu u postupku liječenja raka dojke i drugu izlječenu i operiranu. Obje žene zaželjele su ostati anonimne.

Što se tiče odstranjenja dojke, to je ženi veliki psihološki problem, ali na ženi je da odluči što će i kako će, uvijek postoji rekonstrukcija. Kod mene je bilo to puno sigurnije, ja sam operirana 2007. godine i još sam tu, pa sam očito dobro odlučila, govori jedna gošća.

Moje stanje je stacionarno. Sve promjene koje su se dogodile unutar liječenja, uslijed svega ovoga, to je pod kontrolom, nema nekih patoloških promjena, nisu metastaze, ali se i dalje mora sve pratiti, govori druga gošća.

Kad sam ja odlučila ići, već je bilo alarmantno. Od bolova i svega. Već je tada karcinom bio 8 cm velik.

Sve je to bilo uslijed drugih okolnosti i mislila sam da je to upala mliječnih žlijezda. Svi govore - karcinom ne boli, kvržice ne bole.

Nisam jedina koju je peklo i boljelo. Ja sam otišla kada je kvržica od veličine graška postala - mandarina. Otiđite i nemojte čekati kao ja, govori nam gošća.

Ja mogu reći da mi kažu da biram krive partnere. Ne znam što je krivo ili pravo. Osobu upoznamo u dobrim okolnostima, međutim život je takav kakav je i često ne vidimo prave lice osobe s kojima jesmo.

Teško je nositi se s bolesti, nama koje moramo to proći. Sve je dobro dok se ne vidi. Dok ne padne kosa.

Svi vole lijepu ženu, da je ona onakva kakvu su je upoznali, a ne gledaju često ni sebe - da se i oni mijenjaju kroz život. I tada mi ostajemo bez partnera.

Psihološka pomoć u našem društvu je i dalje tabu, sramota. Apeliram na sve žene i obitelji - potražite psihološku pomoć. Važno je da shvatimo da ovo nije kraj.

Nisam uspjela sačuvati odnos, teško je bilo prihvatiti to s partnerove strane, teško je nositi se s tim jer se tu ne vidi kraj.

Terapije nose još jedan problem, osim što nam se odstranjuje dio tijela, terapije nam upropaštavaju i unutarnje organe i seksualni život.

O tome rijetko tko govori, u principu se same morate educirati u tom polju. Uvelike terapije utječu na libido, koji je "go with the wind", opisuje nam gošća.

Na početku nije tako, ali onda dolazi pad libida i suhoća rodnice. Ženama je to neugodna tema, ali ipak s partnerom, ako nađeš zajednički jezik - sve se to riješi.

Partneri izaberu lakši put da se ne nose s problemom - često se dogodi i unutar obitelji da se problemi guraju po tepih. Lakše je okrenuti leđa i otići, potražiti ženu bez problema i bez kvara, govore nam.

Razgovarajte sa svojom djecom, morate im reći što ih čeka. Rekla sam im da ne znam kako će mi biti, ali znam da svi govore, kad si na kemoterapiji, da je to užas.

Ali rekla sam im -  znajte da je to samo zato da bih se izliječila. Ujutro bih otišla pred ogledalo, malo rumenila, šminkice, pa neću ja da mene netko gleda kao hodajuća smrt, kroz smijeh nam govori gošća. 

Mi smo imali specifičnu situaciju obitelji i smrtni slučaj, pa sam ja znala čuti  "što ću ja sada, pa ti mi još trebaš...", zaključuje gošća

Emotivni razgovor poslušajte ovdje: