Ester Mladin Hrgović: Napravi nešto za sebe, ali napravi nešto i za zajednicu. I to je to!

O ženama u ratu, borkinjama i ostalim ženama koje su sudjelovale, trebalo bi se govoriti češće i više, pa smo Na obedu, uoči Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice VRO Oluja ugostili umirovljenu visoku časnicu Oružanih snaga Republike Hrvatske, tadašnju pripadnicu riječke 111. brigade, Riječanku Ester Mladin Hrgović. 

Kad je počeo raspad Jugoslavije, ja sam bila srednjoškolka. Živjeli smo u Rijeci, urbanim i mirnim životom. Slušali smo rock, pop, metal; izlazili smo u Palach, Opatiju, počinje svoju priču Ester Mladin Hrgović, umirovljena časnica OSRH.

"1991. godine se zahuktavalo, počevši od ubojstva našeg prvog redarstvenika, a nakon toga i 12 redarstvenika u Borovom selu, ja sam to vrlo emotivno doživjela", sjeća se.

"Tada sam shvatila da idemo u rat, a prije toga sam razmišljala da je to nešto što će se riješiti i što će trajati par mjeseci, ali se onda vidjelo da to ipak ide u drugom smjeru", govori.

"Ja sam upisala faks, trebala sam krenuti, međutim, odlučila sam da ću se prijaviti u vojsku. Po prirodi sam osoba koja uistinu ne voli agresivnost. I dan danas je to ostalo u meni, ali cijelu svoju karijeru sam na kraju provela u Oružanim snagama, što je vezano uz, ajmo reći, neku agresivnost", razmišlja danas i prisjeća se kroz smijeh:

"Nisu očekivali ženu u priči, a u MUP-u su mi rekli: 'dijete odi doma, ne možemo te poslati tu gdje ti želiš ići'. Ali, evo, nakon nekog vremena, ušla sam u cijelu priču i postala pripadnica 111. brigade", dodaje Ester.

"Znala sam da idem u Liku i nisam osjećala strah od toga da ću poginuti. Mene je bilo strah gdje ja to dolazim i među kakve ljude dolazim - u kakvu vojsku dolazim. Vojska je koncentracija svega i svačega, to nisu dečki i cure s kojima ja izlazim van, tu ima svega", opisuje.

"Ono što sam imala cijelo vrijeme u glavi, jedini stvarni strah je bio da ne budem zarobljena. Nije me bilo strah da ću nastradati od granate, recimo", prisjeća se Mladin Hrgović.

"Ni jedna od nas nije morala ići u rat, mi nismo imale vojnu obvezu, sve smo dragovoljke. Posebna je važnost odlazak žena iz ovih krajeva koje su otišle u rat. Iz Istre, Rijeke i Primorja", Mladin Hrgović to ističe jer živimo u kraju koji je realativno dobro prošao u Domovinskom ratu, nismo se sreli sa zlom u toj mjeri: "Odlazak žena na ratište s tih područja je posebno za istaknuti, jer daš dio sebe za nešto i nekog drugoga."

Ima jedna činjenica koja se, nažalost, ne spominje, a to je da je najveći odaziv na mobilizaciju bio iz Istarske županija i Primorsko-goranske županije, tumači naša sugovornica i zaključuje: "To pokazuje odraz našeg mentaliteta. Naši ljudi su se javili, otišli, napravili posao, vratili se i otišli radit."

"Tko god je bio Oluji, život mu je obilježen. Ono što vam ja ne mogu prenijeti, a razumijet će oni koji su bili u tome, u jednom danu prođete kroz sve emocije koje čovjek poznaje", pokušava opisati Ester Mladin Hrgović koja je imala što reći i o Hrvatskoj danas i sutra. Poslušajte razgovor: