"Toblerone" na Kantridi: što sve nudi riječko prenoćište?

Službeno se zove Prenoćište "Kantrida", a neslužbeno "Toblerone" - građevina iznad riječkog brodogradilišta "3. maj" nalikuje omotu popularne švicarske čokolade, a nadimak je zbog izgleda, oblika i boje dobila odmah po izgradnji 1988. godine.

Prenoćište "Kantrida" u vlasništvu je tvrtke-kćeri "3. maja" STM koja upravlja zgradom. Ovaj nekadašnji samački hotel jedina je preostala nekretnina u vlasništvu "3. maja", čiji je vlasnik sada pulski "Uljanik".

Nalazi se na glavnoj prometnici Rijeka - Opatija, dobro povezano gradskim i prigradskim autobusnim linijama, a korisnicima nudi 378 kreveta u 144 sobe na osam katova, navodi rukovoditeljica prenoćišta Martina Pantelić. Jednak je broj dvokrevetnih i trokrevetnih soba, na svakom je katu čajna kuhinja, a cijena noćenja iznosi 165,20 kuna.

Uz sobe s kupaonicom i telefonom, nudi se i usluga pranja rublja te besplatan internet u predvorju prenoćišta. Nema mogućnosti prehrane, no kroz razne načine pokušava se povećati kvaliteta i popunjenost. Kako bi zadovoljili grupe koje uz noćenje žele i doručak, u novije vrijeme jedan dio prostora iznajmljuju fitness centru uz obavezu da ponude hladni doručak, kaže direktorica STM-a Dubravka Danes.

"Toblerone" je nekada bio popunjen do posljednjeg kreveta. Danas je situacija lošija, no uz stalne korisnike, većinom radnike iz brodogradilišta, do kraja svibnja usluge prenoćišta koristilo je više od sedam stotina osoba, govori ravnateljica Martina Pantelić.

"Nudimo smještaj studentima, najčešće se radi o razmjenama u sklopu projekta Erasmus. Ima prolaznih gostiju, više domaćih, manje stranaca. Dolaze i radnici čije tvrtke traže smještaj dok posluju u Rijeci, javljaju se veće grupe sportaša, nedavno su bile mažoretkinje, a krajem mjeseca dolazi nam i veća skupina glazbenika", kaže Pantelić.

Zgrada je izgrađena 1988. godine, a jedan od tvoraca projekta je opatijski arhitekt Zdeslav Surina. Prenoćište "Kantrida" zapravo nikada nije dovršeno - naime, uz postojeći toranj trebao je biti izgrađen još jedan isti takav, za koji su već bili izgrađeni i temelji. No zbog nedostatka novca to nikada nije ostvareno. Javlja Larissa Smokvina: