U Rijeci obilježen Nacionalni dan invalida rada - najveći izazovi su uvjeti rada i zapošljavanje

Uoči 21. ožujka u riječkoj je Gradskoj vijećnici je obilježen Nacionalni dan invalida rada. Dan je to posvećen dostojanstvu, pravima i životnim izazovima osoba koje su tijekom svog radnog vijeka pridonijele društvu, a čiji su se životi promijenili zbog ozljede ili bolesti na radu. 

Tim povodom održala se konferencija u organizaciji Hrvatskog saveza udruga invalida rada, usmjerena na ključna pitanja poput ostvarivanja zakonskih prava u praksi, zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije. 

Predstavnici udruga upozorili su na ključne probleme s kojima se suočavaju osobe koje su invaliditet stekle na radu, ali i na neiskorišten potencijal njihova zapošljavanja.

Ante Štulić, predsjednik Udruga invalida rada Grada Rijeke i Hrvatskog saveza udruga invalida rada, istaknuo je kako je u Hrvatskoj registrirano gotovo 90 tisuća invalida rada, a smatra se da ih je zapravo oko 264 tisuće.

- To je iznimno velik broj. Najveći izazovi odnose se na uvjete rada, organizaciju na radnom mjestu i korištenje zaštitnih sredstava. Sve to izravno utječe na nastanak ozljeda i bolesti koje dovode do invaliditeta, rekao je Štulić.

Dodaje kako, unatoč napretku u odnosu na prošla desetljeća, i dalje postoji gotovo jednak broj novih slučajeva invalida rada, osobito u proizvodnim sektorima.

Poseban naglasak stavljen je na potrebu bolje primjene zakonskih alata, poput osobnih asistenata i drugih oblika podrške, koji bi trebali unaprijediti kvalitetu života osoba s invaliditetom.

Predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske Marica Mirić rekla je da invalidi rada u Hrvatskoj, uz civilne invalide Drugog svjetskog rata, sada pripadaju i u najstariju populaciju, što znači da uz sav invaliditet koji su stekli u radu, imaju i sve teškoće s kojima se suočavaju starije osobe, kao što socijalna izoliranost, zdravstveni problemi, slaba pokretljivost, problemi sa sluhom, vidom. 

No, važno je da se sada mogu zapošljavati na četiri sata, kao i da kompetencije koje nemaju ili nisu posve razvijene, mogu razvijati kroz programe vaučera i cjeloživotnog obrazovanja.

Dodatni uvid u stanje donose i aktualni podaci za 2025. godinu. 

Stručnjakinja Ingrid Kapš Mufić iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pojašnjava kako razlozi za nepriznavanje ozljeda na radu mogu biti pravne i medicinske prirode.

Među pravnim razlozima ističu se skrivljeno ponašanje radnika, rad protivno pravilima zaštite na radu, što utvrđuje Državni inspektorat, zatim prisutnost alkohola ili opojnih sredstava na radnom mjestu, fizički sukobi, ozljede nastale unutar privatnog prostora, poput stana, kao i skretanje s uobičajenog puta od kuće do posla i obrnuto ili nepropisno korištenje dnevnog odmora.

S druge strane, medicinski razlozi uključuju kronične bolesti i već postojeće predispozicije koje se ne priznaju kao posljedica rada.

Problem može biti i vremenski odmak između ozljede i javljanja liječniku, osobito ako je duži od 20 dana, kao i situacije u kojima dijagnoza nije potvrđena odgovarajućom dijagnostičkom ili radiološkom obradom ili nije dovoljno precizno specificirana.

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj oko 17 posto građana živi s nekom vrstom invaliditeta, što iznosi više od 650 tisuća osoba, rekao je Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

Na području Rijeke živi oko 15 tisuća osoba s invaliditetom, dok ih je u Primorsko-goranskoj županiji oko 34 tisuće, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju.

Kada je riječ o zapošljavanju, situacija i dalje nije zadovoljavajuća. Iako zakon propisuje kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, mnogi poslodavci radije plaćaju kazne nego da ih zaposle.

- Zapošljavanje ide teško i nismo zadovoljni trenutnim stanjem. Postoji velik broj ljudi s preostalom radnom sposobnošću koji mogu raditi i doprinositi, ali im se ne daje dovoljno prilika, upozorio je Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

Istodobno, stručnjaci naglašavaju kako na tržištu rada postoji paradoks, s jedne strane nedostatak radne snage, a s druge velik broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje imaju znanja i vještine, ali ostaju neiskorištene.

Problem je, kaže Jurišić i dalje u predrasudama. 

Zaključak sudionika je da je za stvarne promjene potrebna veća suradnja institucija, poslodavaca i društva u cjelini, ali i promjena percepcije kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo ravnopravno sudjelovanje u svijetu rada i svakodnevnom životu.