Svaki prijevod Biblije je bogatstvo i trebao bi biti povod za dijalog!

Prije pola godine u Hrvatskoj je predstavljen novi prijevod Biblije. Izdanje Hrvatskog biblijskog društva iz Zagreba te Verbuma iz Splita i izdavača Naša ognjišta iz Tomislavgrada uredili su bibličari Božo Lujić i Mato Zovkić. Na knjizi je dvadeset godina radilo 23 prevoditelja "s katoličkih fakulteta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini zajedno s prevoditeljima iz 'drugih kršćanskih denominacija". U javnom govoru o tom izdanju još uvijek traju prijepori pa je to bio povod za razgovor u Susretima Radio Rijeke.

Kada u Hrvatskoj govorimo o prijevodima Biblije, najčešće mislimo na onaj iz 1968. godine, ali bilo ih je i bit će ih još. Iz različitih razloga Biblija se prevodi uvijek iznova.

Može nam to potvrditi i sugovornik, rodom Opatijac, zaposlenik Biblijskog instituta u Zagrebu, utemeljitelj njihova Centra biblijskih istraživanja, član Hrvatskog biblijskog društva, autor Hebrejsko-hrvatskog biblijskog rječnika iz 2013., Danijel Berković. 

Što se kvalifikacija tiče, spomenut ću još i doktorate iz hebrejske starozavjetne lingvistike te iz filologije i biblijske psalmodije, a onda i činjenicu da je predavač hebrejskog jezika i Starog zavjeta na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik. 

"Biblija je Božja riječ i treba se prema tome odnositi s određenim strahopoštovanjem, a posebno kad je riječ o tematici biblijskog prevodilaštva gdje je ispada da je Biblija na kraju svega. Biblija, to se sad pokazuje, postaje prevodilačko bojno polje, a ne bi smjela to biti", govori Berković. 

"Zaboravlja se ponekad da je biblijsko prevodilaštvo zapravo jedan veliki izazov i poprilično naporan posao, upravo zbog ovoga: sačuvati izvornost, a opet pružiti Sveto pismo da bude čitko, da bude jasno i da, konačno, bude čitano", ističe naš sugovornik.

Talijani imaju izreku da je prevoditelj = izdajica. Pa i u ovom novom prijevodu ima situacija gdje se pojednostavljenjima zapravo postaje svojevrstan izdajica, objašnjava Berković. 

Glavna zamjerka novom prijevodu je izbjegavanje arhaizama, glagolskih vremena kao što su aorist i imperfekt, izbjegavanje postpozicije pridjeva, što je, kažu, učinilo jezik prijevoda siromašnim, suhim, nepoetičnim. Najveća vrijednost tog izdanja su uvodi i bilješke koji objašnjavaju i olakšavaju osobno proučavanje i rad u grupama.

Berković se slaže s tim da treba paziti i na čitatelja, pa onda zamjena ili izbjegavanje arhaizama koje današnji čitatelj ne razumije nije problem. Puno većim problemom drži činjenicu da mladi danas ne čitaju, pa onda ne čitaju ni Sveto pismo. 

Kako vratiti tekst u ruke čitatelja, bio on u koricama ili na ekranu, puno je veći izazov za svih danas. Možda je rješenje mladima pokazati da je čitanje suradnja, dijalog sa tekstom. "A pogotovo što se Svetog pisma tiče, onda je to onda izravni dijalog sa Svevišnjim", govori Danijel Berković. 

Razgovor poslušajte u nastavku: