Mons. Dražen Kutleša preuzeo službu zagrebačkog nadbiskupa

Na blagdan sv. Katarine Sijenske, crkvene naučiteljice i suzaštitnice Europe, mons. Dražen Kutleša preuzeo je službu zagrebačkoga nadbiskupa tijekom euharistijskog slavlja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca.

Na početku slavlja okupljenima se obratio zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić. Zahvalio je cijeloj Crkvi zagrebačkoj i svima koji su, "tijekom više od dvadeset i pet godina, sa mnom surađivali u vođenju Zagrebačke nadbiskupije, napose onima koji su sa mnom dijelili breme odgovornosti. To su u prvom redu naši pomoćni biskupi, zatim svećenici, oni stariji čiji su se redovi prorijedili, kao i mlađi što sam ih većinu ja zaredio. Hvala vam, predraga braćo, za iskazano povjerenje i solidarnost u onome što smo pokrenuli zajedno. Zahvaljujem braći redovnicima i sestrama redovnicama za požrtvovno služenje Bogu i narodu. Zahvaljujem tolikim dragim Kristovim vjernicima laicima, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, katehetama, odgojiteljima i odgojiteljicama, crkvenim vijećnicima, svim vjernim i požrtvovnim suradnicama i suradnicima u našoj Crkvi. S vašom molitvom, podrškom i suradnjom bilo je moguće nešto učiniti, ali i ustrajati u kušnjama i teškoćama na koje sam nailazio u vodstvu Zagrebačke nadbiskupije." Kardinal je na kraju sve pozvao da njegova nasljednika prime s ljubavlju, odanošću i povjerenjem.

Uslijedilo je čitanje bule pape Franje kojom je mons. Dražen Kutleša imenovan zagrebačkim nadbiskupom. Bulu je pročitao apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Po završetku čitanja bule kardinal Bozanić predao je nadbiskupu Kutleši biskupski štap zagrebačkih nadbiskupa.

Nastupnu propovijed izrekao je nadbiskup Kutleša poručivši kako u apostolima gledamo uzor koji su "životom, a poneki i krvlju posvjedočili vjeru u život vječni. To nas ohrabruje da i u dolini smrti „okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!“ (Heb 12,1). Zagrebačka je Crkva urešena mnoštvom takvih svjedoka. Neki su od njih vlastitom krvlju ispovjedili svoju vjeru u Uskrsloga Krista, poput svetog Marka Križevčanina; dok su drugi, poput blaženog Augustina Kažotića, blaženog Ivana Merza, Slugu Božjih biskupa Josipa Langa, franjevaca Ante Antića i Vendelina Vošnjaka te Marice Stanković, evanđeoskim životom predanja u Božju providnost, već za života svjedočili predokus Neba."

Istaknuo je kako na poseban način pogled upire u dvojicu svojih prethodnika, "uzore biskupskog služenja – u blaženoga Alojzija Stepinca i kardinala Franju Kuharića. Providnost je htjela da upravo na rođendan Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića budem imenovan zagrebačkim nadbiskupom. I sâm kardinal Kuharić neprestano je gledao uzore prije sebe. Tako, govoreći o blaženom Alojziju Stepincu, kaže: „Onaj koji ima čistu savjest i koji zna da trpi nepravedno ne može biti nesretan“. (…) „njegovo je geslo bilo ‘U tebe se Gospodine uzdam’, njegovo je geslo bilo nada. I to ne nada bezlična, maglovita nada, nego sigurnost iz vjere“."

Nadbiskup je dodao kako je naša nada Bog. "Ljubav prema Bogu i Crkvi uklanja iz našega srca svaki strah pred izazovima koji nas sve zajedno čekaju, jer „straha u ljubavi nema“ (1 Iv 4,18). Zato vas molim, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije, i cijele Hrvatske, uključite se u ovu moju molitvu da mi u dio padne obilje duha (usp. 2 Kr 2,9) koji su imala ova dva svijetla uzora naše Crkve. Da mi Gospodin udijeli milost vodstva postojanošću i čvrstoćom čiste savjesti kardinala Stepinca i blagom ljubavlju kardinala Kuharića."

Na kraju homilije nadbiskup Kutleša naglasio je kako "budućnost Crkve i jednoga naroda ovisi o unutarnjoj promjeni i vrijednostima koje pojedinac odlučuje živjeti. Kako bi se postigle promjene koje će biti u službi čovjeka, utemeljene na evanđeoskim vrijednostima, potrebno je prije svega unutarnje obraćenje pojedinaca, dakle, svakoga od nas (usp. KKC, 1888). Obnovimo, dakle, osobno svoju ljubav prema Isusu Kristu, Raspetome i Uskrslome, vjernost Crkvi i crkvenom nauku te povjerenje i ljubav prema braći ljudima. Budimo mi osobno istinsko svjetlo Kristovo, sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,13.14)."

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Kutleša obratio se svima okupljenima i zahvalio Bogu "na svim razdobljima svoga životnoga puta, na mojoj obitelji i na svim ljudima koje mi je poslao u život, preko kojih me je oblikovao i iskazivao mi svoju dobrotu; zahvaljujem na svakome dobru i milostima koje sam primio." Obratio se svećenicima kazavši kako su oni njegovi prvi suradnici te dodao kako je "imati pastire „po Božjem Srcu“ najdragocjeniji je dar koji Bog može dati jednom narodu. Kao pravi pastiri i uzori stada, budimo neprestano uronjeni u potrebe naroda koji nam je povjeren."

Vjernicima je poručio kako je "izgradnja pravednijeg društva, u kojemu će se priznavati i štititi ljudska prava, a ekonomski i politički odnosi biti uređeni na način koji će služiti dobrobiti svih ljudi, izazov je pri kojemu neizostavna uloga pripada svim vjernicima, ženama i muževima koji poput svete Katarine ljube Crkvu i sve ljude Kristovim srcem, ne prepuštajući ih propadanju ni usred najvećih oluja. Ova Crkva, dragi vjernici, s vama računa i jamči vam svoju blizinu. Raznovrsnost karizmi koje vam Duh Božji udjeljuje, jer on puše gdje hoće, obogaćuje Crkvu i čini je ugodim boravištem za sve izmorene i opterećene našega vremena. Djelatna kršćanska ljubav na koju ste pozvani ondje gdje jeste, gdje živite i radite, nikoga ne isključuje. Širite suosjećanje i samilost i neka su vam ispred vremenitih interesa i sitnih probitaka te sve veće užurbanosti koja nam zamagljuje pogled u Nebo."

Nadbiskup Kutleša poručio je kako "smo svi pozvani u društvu u prvom redu zaštiti obitelj, a na poseban način djecu. Vi ste, drage obitelji, ishodište svega dobroga, a napose poštenih i pravednih pojedinaca koje ćete iznjedriti, i koji će izgrađivati ovo društvo."