Sahranjen Jasmin Stavros

Na splitskom groblju Lovrinac okupili su se u subotu, 6. svibnja 2023. mnogi njegovi prijatelji i kolege kako bi se, uz njegovu obitelj, posljednji put oprostili od hrvatskog "kralja zabave" - Jasmina Stavrosa koji je preminuo 3. svibnja 2023. u 69. godini života. Ispraćen je svojim pjesmama - "Umoran sam", "Kad se prijatelji rastaju".

Stavros je preminuo 3. svibnja 2023. u zagrebačkom KBC "Rebro" od raka kostiju o čemu je govorio hrvatskim novinarima od kada mu je dijagnosticirana bolest. Na posljednjem ispraćaju bili su njegovi prijatelji - mušketiri - Mladen Grdović i Zlatko Pejaković s kojima je Stavros nastupao pod umjetničkim imenom "Tri mušketira". Došli su članovi splitskog "Magazina" gdje je također nastupao u ono doba dok su se zvali Mladi Batali. Posljednji pozdrav uputili su mu Zdravko i Jare iz "Dalmatina", Tedi Spalato, Dražen Zečić, Matko Jelavić, Nenad Vetma, Pero Panjković, Đorđi Peruzović i mnogi drugi glazbenici, obitelj pokojnog Olivera Dragojevića, prijatelj Dundo iz Trija Gušt, inače i kolega iz splitske glazbene škole. Došao je i poznati viški ribar Kalambera s kojim je često "išao u ribe".  Supruzi Žarki i sinovima Milu i Kreši sućut je izrazio i župan Blaženko Boban koji se poklonio ispred odra pokojnog Stavrosa i kao čovjeku koji je za vrijeme Domovinskog rata često održavao humanitarne koncerte. Članovi kaštelanske klape "Cambi" uz gitaru su zapjevali na početku sprovoda njegovu najpoznatiju pjesmu, njegov zaštitni znak "Umoran sam". Nakon vjerskog obreda, povorka se uputila prema njegovom vječnom počivalištu gdje su ga kaštelanski majstori pivači ispratili uz još jednu njegovu vječnu pjesmu "Kad se prijatelji rastaju", a njima su se sotto voce pridružili i nazočni poštovatelji njegovog prerano završenog života. 

"More" splitske grupe More, "Marčelina" Tome Bebića, "Dalmacija u mom oku", "Ostala si uvijek ista" i drugi evergreeni Miše Kovača, "Magla" Josipe Lisac, "Džuli" Danijela Popovića - samo su neke od pjesama koje je Milo Vasić oplemenio zvukom svojih bubnjeva. Rođen je u Splitu 1. studenog 1954. godine gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu svirajući na kontrabasu. Djed, otac, brat i majka bili su članovi splitskog HNK, pa je tako i mladi Milo Vasić sudjelovao u glazbenim projektima splitske kazališne Kuće. Imao je čast da mu dirigiraju naši slavni dirigenti svjetskog glasa - Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Silvije Bombardelli, Boris Papandopulo. Vrlo rano je počeo nastupati uz splitske sastave Delfine, već spomenute Batale, grupu More. Otišao je u SAD gdje je u New Yorku završio studij bubnjeva, a kao najboljem studentu iz Europe ponudili su mu zelenu kartu i posao studijskog bubnjara u New Yorku. Vraća se kući, sudjelujući kao studijski bubnjar na mnogim poznatim projektima, koji su iznjedrili naše vječne melodije. Poznata splitska profesorica Ristić, koja je pomogla mnogim splitskim pjevačima, pomogla je i Stavrosu kako bi započeo pjevati. Nikada za sebe nije rekao da je pjevač. "Ja sam zabavljač, nisam pjevač. Pjevači su Pavarotti, Domingo, Sinatra. Ja nisam. Ja sam samo zabavljač" - uvijek je isticao. Koncem 1980', na prijedlog Rajka Dujmića započinje solo glazbenu karijeru i uz njegov savjet mijenja svoje ime i prezime - Dragoljub Milo Vasić u Jasmin Stavros. Kasnije je svoje dokumente, ali i svoje obitelji prebacio na svoje umjetničko prezime - Stavros. Bio je rado viđen gost, pozivan na fešte, zabave jer su organizatori znali - gdje je Stavros - tu je i dobar provod, ugođaj, svirka do ranih jutarnjih sati. Objavljivao je albume, nizao hitove, bio iznimno uspješan. Vrlo popularan i u susjednoj Sloveniji. Tijekom Domovinskog rata često je nastupao na prvoj liniji bojišnice, davajući potporu našim gardistima. Snimio je domoljubnu pjesmu "Za djecu djece naše djece" koju i danas rado sviramo, sudjelovao je u Hrvatskom band aidu i u pjesmi "Moja Domovina". Volio je igrati nogomet, bio je duhovit. Znao se šaliti i na svoj račun. Mnogo godina nakon njegovog odlaska svirat će se na našim svadbama, zabavama, feštama pjesme poput "Dao bih sto Amerika", "Umoran sam", "E, moj Rajko", "Maro, Marice", "Dijamanti", "Evo mene opet" i brojne druge. Mi ćemo ga pamtiti kao dobrog prijatelja nas iz Radio Splita gdje je često bio rado viđen gost.