Rad u mirovini: između potrebe, volje i stvarnih mogućnosti

Odlazak u mirovinu trebao bi biti trenutak olakšanja. Točka na dugi radni vijek, vrijeme za predah i mirnije dane. No za mnoge umirovljenike u Hrvatskoj, mirovina danas nije kraj rada. Zakon im već nekoliko godina omogućuje rad do četiri sata dnevno uz punu mirovinu, a odnedavno i puno radno vrijeme uz polovicu mirovine. Na papiru – prilika. Kakva je situacija u stvarnosti?

Na području Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zadar, interes za zapošljavanje umirovljenika zasad nije velik. Kako pojašnjavaju iz Zavoda, rad umirovljenika reguliran je Zakonom o mirovinskom osiguranju, a zbog interesa poslodavaca HZZ je još 31. listopada 2022. pokrenuo posebnu internetsku stranicu namijenjenu upravo toj skupini.

- Na toj stranici naši umirovljenici mogu pregledati slobodna radna mjesta gdje ih se prima, a isto tako mogu se javiti u pomoćnu evidenciju kao tražitelji posla, gdje će ih naši stručni savjetnici obavještavati o poslovima adekvatnim njihovim kompetencijama i sposobnostima, ističe predstojnica zadarskog ureda HZZ-a Sandra Vukić.

Unatoč tome, u Zadarskoj županiji ne bilježi se značajniji interes umirovljenika za rad preko Zavoda. Razlozi su višestruki, ali dijelom leže i u strukturi tržišta rada. Naime, većina poslodavaca u tom području djeluje u turizmu, ugostiteljstvu, građevini i trgovini — sektorima koji često zahtijevaju fizički zahtjevnije i intenzivne sezonske poslove.

Zbog složenosti i jačeg intenziteta poslova, poslodavci uglavnom traže mlađu radnu snagu, navode iz Zavoda. Ipak, postoje poslovi za koje se umirovljenici redovito traže. Riječ je o manje složenim poslovima, često na skraćeno radno vrijeme.

- Imali smo dosta primjera gdje se traže taksi vozači, pomoćni poslovi u kuhinji na nekoliko sati dnevno, pomoćni kuhari i slični poslovi, navodi Sandra Vukić.

Poseban su slučaj umirovljenici koji nastavljaju raditi kod istog poslodavca kod kojeg su i ostvarili mirovinu. Ako se zdravstveno osjećaju sposobnima, nastave raditi u polovičnom radnom vremenu. Posao im je poznat, ljudi su im poznati i to im olakšava povratak.

A što je sa zadarskim umirovljenicima:

- Razmišljao sam u jednom momentu, kad sam bio u financijskoj stisci. Nikad ne znate, možda se još dogodi. Radio bih, da.

Ipak, godine i fizička ograničenja igraju veliku ulogu u odabiru posla.

- Bio sam mesar, ali to više ne bih radio. Možda građevina, ali ne cijeli dan uz mišalicu na nogama.

S druge strane, ima i onih koji smatraju da rad u starijoj dobi nije nužno rješenje.

- Sve ima svoj proces. Dođe vrijeme za mirovinu i to treba prihvatiti. Pitanje je kakav učinak ima čovjek s 65 godina, fizički. Hoće li moći ili će drugi morati raditi umjesto njega, kaže nam jedna zadarska umirovljenica.

Predsjednik zadarske Udruge umirovljenika 3. Dob koja okuplja više od 600 članova, Marko Mijić, kaže da interes za rad itekako postoji.

- Umirovljenici su zainteresirani i za skraćeno i za puno radno vrijeme. Ljudi se informiraju o zakonskim mogućnostima i benefitima koje im to donosi.

No naglašava kako financijski razlozi nisu jedini motiv.

- Imamo velik broj samaca kojima je važno da se integriraju u društvo kroz rad — socijalno, psihološki, komunikacijski. To nije samo pitanje novca.

Prema njegovim riječima, u Udruzi ima bivših prosvjetnih radnika, liječnika i pravnika koji bi mogli raditi savjetodavne i administrativne poslove, ali takva radna mjesta rijetko se nude.

- To nisu fizički poslovi, nisu skladišta. To su poslovi gdje iskustvo dolazi do izražaja.

Problem vidi i u načinu na koji su mnogi ljudi otišli u mirovinu.

- Velik broj njih nije dobio otpremninu, nisu otišli na human način. Neki su obavijest o prekidu rada dobili mailom ili porukom. Takvi ljudi izgubili su povjerenje.

Zbog toga se, kaže, umirovljenici češće obraćaju udrugama nego službenim institucijama, tražeći informacije o poslovima koji su primjereni njihovim mogućnostima i zdravstvenom stanju.

Zapošljavanje umirovljenika, zaključuju sugovornici, nije samo pitanje zakona ili tržišta rada. Riječ je o širem društvenom pitanju — o tome prepoznaje li se iskustvo, znanje i doprinos ljudi koji su cijeli radni vijek već dali. Jer dok tržište traži radnike, a društvo se suočava s nedostatkom radne snage, odgovor možda nije samo u uvozu — nego i u boljem korištenju onoga što već postoji.