Asiz- grad ljepote, duhovnosti i mira

Na padinama planine Subasije smjestio se Asiz — drevno boravište Umbra i Etruščana, kasnije antički rimski grad i domovina pjesnika Propercija. Premda u njemu nalazimo tragove svih povijesnih razdoblja, gradom danas dominiraju arhitektura i umjetnost srednjega vijeka. Asiški je brežuljak prepoznatljiv po tornjevima, zvonicima, bazilikama i samostanima. Naša radijska putopistkinja Vesna Jurić-Rukavina često ističe kako joj je Asiz duboko u srcu te da je to ono mjesto u Italiji koje se jednostavno mora vidjeti: „Tko nije vidio Asiz, nije vidio Italiju”.

Kroz rodno mjesto svetoga Franje vodi ju njezinsuputnik, doktor biblijskih znanosti i arheologije fra Darko Tepert. Ulice Asiza ostale su gotovo iste kao u 14. stoljeću. Grad je istodobno otmjen i uzvišen; u njemu se kontrasti ne sukobljavaju, nego skladno stapaju. Već na prvi pogled jasno je da to nije običan srednjovjekovni grad, nego grad ljepote, duhovnosti i stoljetne umjetničke baštine. S fra Darkom Tepertom cilj je bio upoznati Asiz ulicama kojima je hodao sveti Franjo Asiški, obići crkve, šume i polja na kojima je molio, propovijedao, pomagao siromasima i okupljao svoju braću. Pokušali smo uroniti u vrijeme svetoga Franje,čovjeka koji je napravio velik zaokret u povijesti kršćanstva.

Sveti Franjo rođen je u Asizu 1182. godine (neki izvori navode 1181.), kao sin bogatog trgovca tkaninama. Bio je živahan, pa čak i bučan mladić koji je sanjao o vojnoj slavi, no svoje je svjetovne ambicije napustio s devetnaest godina, dok je bio ratni zarobljenik u Perugi. Nakon toga postaje mistik koji ima vizije Krista i Marije, sklada prve pjesme na talijanskom jeziku o ljepotama prirode i 1210. osniva red prosjačkih fratara — franjevaca.Svetište svetoga Damjana. Obilazak mjesta povezanih sa životom svetoga Franje započinjemo u svetištu svetoga Damjana do kojega se spuštamo pješice puteljkom okruženim maslinicima i čempresima. 

Ovdje je, prema predaji, Bog progovorio Franji s bizantskoga križa i pozvao ga da „popravi njegovu Crkvu koja se ruši” — što je jedan od ključnih trenutaka njegove životne preobrazbe. Svetište je jednostavno i skromno, ali odiše dubokom duhovnošću i mirom. Odavde se otvara širok pogled na Spoletsku dolinu, za koju je Franjo tvrdio da ljepše nema. Upravo je na ovom mjestu sastavio veći dio Pjesme stvorova, jedne od najranijih pjesama na pučkom talijanskom jeziku. Od svetišta se lagano uspinjemo prema gradskim zidinama Asiza. 

S lijeve je strane gotička bazilika svete Klare, u kojoj se čuva tijelo svetice i nalazi samostan klarisa. Potom uskom ulicom stižemo do crkve svete Marije Velike, nekadašnje asiške katedrale. Ispred nje se 1206. godine odigrala poznata rasprava između trgovca Petra Bernardonea i njegova sina Franje. Odrekavši se očevih dobara, Franjo je pred biskupom skinuo svu odjeću, želeći pokazati da želi biti potpuno slobodan kako bi služio Bogu i solidarizirao se sa siromasima. U istom se kompleksu nalazi i Muzej sjećanja, posvećen Asizu u vrijeme Drugoga svjetskog rata, u kojem su mnogi Židovi pronašli utočište tijekom fašističkih progona.

Bazilika svetog Franje

Velikom kamenitom ulicom stižemo do veličanstvene bazilike svetoga Franje, jednoga od najistaknutijih talijanskih spomenika. Izgrađena je između 1228. i 1253. godine, a prvi je kamen postavio papa Grgur IX. 17. srpnja 1228., dan nakon Franjine kanonizacije.Posvetom bazilike 1253. godine ovo je mjesto postalo oaza molitve, umjetnosti i mira. Upravo su ovdje, pod kistovima Giotta, Cimabuea i drugih velikih majstora, udarenitemelji talijanske umjetnosti. 

Gornja bazilika čuva oko 5000 m² dragocjenih freski s ciklusima iz Staroga i Novoga zavjeta te prizorima iz Franjina života. U potresu 1997. godine teško je stradala, a prilikom urušavanja stropa poginule su četiri osobe. Obnova je povjerena vrhunskim talijanskim i europskim stručnjacima. Donja bazilika, oblikovana u slovo tau — Franjin zaštitni znak — jedan je od prvih primjera talijanske gotike. Svojom arhitekturom, vitrajima i polusjenom fresaka priprema hodočasnike na susret sa svecem, čiji se zemni ostaci čuvaju u kamenomesarkofagu u kripti ispod bazilike. Uz njega su pokopani i prvi franjevci: fra Leon, fra Maseo, fra Rufin i fra Anđeo.

Porcijunkula

Asiz se često povezuje s Porcijunkulom, no ona se nalazi u obližnjem mjestu Santa Maria degli Angeli, gdje se uzdiže velika papinska bazilika iz 16. stoljeća. U njezinoj se unutrašnjosti čuva mala crkvica Porcijunkula koju je Franjo vlastitim rukama obnavljao i za koju je isprosio dopuštenje benediktinaca. Porcijunkula je za mnoge posebno, gotovo sveto mjesto. Nad ulazom stoji natpis: „Hic locus sanctus est.” — „Ovo mjesto je sveto.” 

Upravo je ovdje papa Ivan Pavao II.1986. godine sazvao prvi veliki međureligijski molitveni susret za mir, poznat kao Duh Asiza. Na odlasku još jednom pozdravljamo Asiz u njegovu bijelom i ružičastom kamenu,onako kako su ga stoljećima oblikovali franjevci. Napuštamo Umbriju koja, osim prirodnih ljepota, obiluje kulturnim i umjetničkim blagom te bogatom gastronomskom ponudom. To je regija u kojoj se Apenini smiruju i pretvaraju u niz blagih brežuljaka, krajolik u kojem malo tko ne uživa u živopisnim pejzažima, povijesti i kulturi. Od 2000. godine cijeli je Asiz pod zaštitom UNESCO-a.

Emisiju Prstom po globusu možete poslušati na Trećem programu Hrvatskog radija 23.studenog 2025 u 9:30.