Divlja priroda, klasa, rasa

U emisiji Era bestselera govorimo o romanu „Orkanski visovi“ i njegovoj autorici Emily Bronte. Roman je prvi put objavljen 1847. a sada je ponovo u središtu pozornosti i zbog istoimenog filma  redateljice Emerald Fennel s Margot Robbie i Jacobom Elordijem u glavnim ulogama koji igra i u našim kinima. Filmska adaptacija komada rezultirala je i enormnom prodajom romana tako da je samo u u Velikoj Britaniji u siječnju ove godine prodaja romana porasla za nevjerojatnih 469 posto u odnosu na isti mjesec lani. Zbog svega toga hvale je vrijedna činjenica da se roman „Orkanski visovi“, pod okriljem nakladničke kuće Znanje i u prijevodu Nede Paravić, u novom izdanju i s vrlo atraktivnom modernom naslovnicom pojavio ovih dana i u hrvatskim knjižarama. Neven Kepeski o tom romanu i autorici razgovara s Alemkom Lisinski, komunikacijskom stručnjakinjom i filmskom kritičarkom te Jelenom Svilar, urednicom u nakladničkoj kući Znanje, koja je i uredila ovo najnovije izdanje „Orkanskih visova“.

Emily Jane Bronte rođena je 1818. u Thorntonu Velikoj Britaniji, u obitelji sa šestoro djece, tj. pet sestara i bratom. Majka joj je umrla kad je imala tri godine, a preminule su joj i dvije sestre. Zbog svega toga o obitelji su se brinuli otac Patrick, anglikanski svećenik, te majčina sestra. Oboje su imali izniman utjecaj na Emily, kao i na njezine sestre Charlotte i Anne, koje su se također bavile književnošću. U svibnju 1846. sestre su o vlastitom trošku objavile zbirku poezije i potpisale je pseudonimima Currer (dakle, Charlotte), Ellis (dakle, Emily) i Acton (dakle, Anne), a prezime je bilo Bell (dakle, Bronte). Zanimljivo je da je ta knjiga u prvom izdanu prodana u samo 2 primjerka. Charlotte je godinu dana prije „Orkanskih visova“ objavila roman „Jane Eyre“, također jedan od engleskih klasika, dok je Anne objavila roman „Agnes Grey“. Obje sestre, i Charlotte i Anne, nastavile su i kasnije objavljivati dok su „Orkanski visovi“, objavljeni 1847. godine, i potpisani ponovno pseudonimom Ellis Bell, bili jedini roman Emily Bronte u životu. Kada su objavljeni, „Orkanski visovi“ nisu bili dočekani hvalospjevima. Najčešći su prigovori bili kako je riječ o „grubim i nemoralnim likovima“ a u skladu s tim čak se bila pojavila i sumnja da roman toga tipa nije mogla napisati žena, k tome još „plašljiva i povučena“ kako su Emily opisivali suvremenici. Istina je da su sve tri sestre u načelu živjele povučeno Thorntonu, u Yorkshireu; tek su ga tu i tamo napuštale, zbog kratkotrajnog školovanja ili pak da bi – opet kratkotrajno – negdje bile učiteljice. Posebno je povučena bila baš Emily; neki su kasnije čak smatrali da je ta njezina povučenost – kao i pridržavanje svakodnevne rutine, pa problemi s kontroliranjem bijesa, te odbojnost prema društvenim i kontaktima i normama – možda bili znak i neke vrste njezina autizma. Koliko je poznato, Emily se nikad nije bila zaljubila niti je imala bliske prijatelje, najbliža je bila sa sestrom Anne. Njihovi su suvremenici tvrdili da su bile – „kao blizanke“. Emily Bronte preminula je 1848. godine, samo tri mjeseca nakon brata Branwella, da bi šest mjeseci kasnije preminula i Anne. Charlotte je pak živjela do 1855., pa je pomalo bizarna činjenica da ih je otac Patrick sve nadživio. Roman „Orkanski visovi“ nedvojbeni je klasik engleske literature; u anketi lista Guardian 2007. proglašen je „omiljenom ljubavnom pričom nacije“, a na cijeni su malobrojne ali moćne pjesme Emily Bronte koje književni kritičari svrstavaju u sam vrh engleske poezije svih vremena.

Vriština,orkanski vjetar, crnilo, opasna priroda, klasa, rasa, opsesija - prve su asocijacije Alemke Lisinski i Jelene Svilar na roman „Orkanski visovi“ roman o ljubavi i mržnji,  koja se proteže kroz generacije a smješten je u zapadni Yorkshire.

-Taj zapadni Yorkshire je s jedne strane jedan vrlo tradicionalan svijet 19. stoljeća a s druge strane , tu romantizam dolazi do izražaja, priroda i divljina prirode imaju svoju ulogu, ona malo poništi te klasne odrednice jer ih ta priroda može ubiti, tamo su teške vremenske prilike, hladno je, pušu jaki vjetrovi… Priroda transponira unutrašnje osjećaje ali i utječe na raspoloženje govori Alemka Lisinski

Zanimljiv je lik Heathcliffa  kaže ona

Hans Mayer ga opisuje kao autsajdera. On nema fino porijeklo, drugačiji je čak i bojom kože. Ono što čini ovu knjigu "većom od života" je taj koncept ljubavi koji je istovremeno potpuna identifikacija ali i potpuna anihilacija vrlo brzo nakon što Catherine odluči da će se udati za  bogataša iz susjedstva. Za Heathcliffa nije to samo ljubavno napuštanje nego je to napuštanje svog vlastitog identiteta jer su ona i on jedno u toj koncepcijskoj divljini karaktera, samostalnosti, potpunoj posebnosti i ako se jedno zbog banalnih, svjetovnih , društvenih razloga razdvoji to izaziva ponore i rasape ne kroz jednu već kroz više generacija. Kad se on vraća u svom osvetničkom pohodu on ne kaže zašto se nisi udala za mene nego joj kaže ti si izdajica, ti si izdala sebe, svoj život, mene.

-Jako je zanimljiva struktura tog romana. On je rani primjer polifonije, imamo tu različite glasove, umetnute priče, pisma, različite nepouzdane pripovjedače koji govore o tom odnosu Catherine i Heathcliffa i na neki način ga čine mitskim. Roman ima kružnu kompoziciji, sve je u nekim ciklusima i završava opisom kruga koji čak pruža mogućnost da se prekine ta grozna trauma. Vrlo neobičan roman za to doba zamjećuje Jelena Svilar.

Što je to toliko privlačno u tekstu Emily Bronte da je on tijekom vremena „doživio“ brojne filmske adaptacije, koliko je poetika Emily Bronte u skladu ili neskladu s literaturom kakva se pisala u njezino, viktorijansko doba, zašto je za života svoje tekstove potpisivala pseudonimom, i to muškim, koliko je najnovija filmska adaptacija romana „Orkanski visovi“ uspješna, ili - nije samo su neka od pitanja na koja saznajemo odgovor u emisiji Era bestselera koju možete poslati u Slušaonici.