Milko Šparemblek kao koreograf u dramskim predstavama

U spomen na Milka Šparembleka, hrvatskog baletnog plesača, pedagoga, koreografa, redatelja i dramaturga u emisiji Portret umjetnika u drami emitiramo razgovor kojega je 2015-te godine s umjetnikom vodila Katja Šimunić. Emisiju možete pronaći odmah na  podcastu, a njezino je emitiranje predviđeno za petak 28-og veljače od 18 sati na Trećem programu Hrvatskoga radija. 

Milko Šparemblek rodio se 1. prosinca 1928. u Prevalju u Sloveniji. U ranom se djetinjstvu s obitelji preselio u Zagreb, gdje je pohađao gimnaziju i fakultet. Plesni pedagozi bili su mu Ana Roje i Oskar Harmoš, a od 1947. godine angažiran je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Od 1953. usavršavao se u Parizu, gdje je surađivao s Olgom Josifovnom Preobraženskom i Sergejem Perettijem, te postao prvi plesač u trupama Janine Charrat, Milorada Miškovića i Mauricea Bejarta. U New Yorku surađuje s Marthom Graham i Joséom Limónom.

Od 1955. stvara prve koreografije, među kojima se ističu "Quatuor" (Raffaello de Banfield, 1957.), "Čovjek pred zrcalom" (M. Kelemen, 1959.), "Ljubavnici iz Teruela" (M. Teodorakis, snimljeno i za film 1961.).

Bio je ravnatelj Baleta Metropolitan Opere u New Yorku (1971.), Gulbenkian Balleta u Lisabonu (1970. - 1975.), Baleta u Lyonu (1977. - 1980.) i Zagrebu (1992. - 1994.).

U Hrvatskoj se istaknuo koreografijama "Opus 43" (L. van Beethoven, 1975.), "Trijumf Afrodite" (C. Orff, 1975.), "Simfonija psalama" (I. Stravinski, 1976.), "Pjesme ljubavi i smrti" (G. Mahler, 1981), "Carmina Krležiana" (F. Parać, 1987.), "Amadeus Monumentum" (W. A. Mozart, 1990.), "Johannes Faust Passion" (J. S. Bach i nepoznati srednjovjekovni autori, 2001.).

Uz mnoge nagrade u zemlji i inozemstvu za svoj je rad 2018. dobio Nagradu za cjelokupan doprinos baletnoj umjetnosti od Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika, a 2002. dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.