Šuplja crkva ili Crkva u Crkvi

Crkva koju je kralj Dmitar Zvonimir odabrao za mjesto svoje krunidbe svjedoči o hrvatskoj uronjenosti u europsku baštinu. Crkva sv. Petra i Mojsija ili Šuplja crkva u Solinu, kako je narod naziva, neobičan je sakralni sklop jer se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu, smjestila također velika ranoromanička, starohrvatska crkva.

Za emisiju "In situ" ekskluzivno saznajemo ponuđena rješenja za spas lokaliteta neprocjenjive baštine koja čeka godinama svoje „uskrsnuće“, jer u ovom slučaju ruševni zidovi nisu obični zidovi već svjedočanstvo o identitetu hrvatskog naroda.

Lokalitet Šuplja crkva u Solinu, nalazi se sjeveroistočno od Gospin otoka, izvan zidina rimske Salone, na desnoj obali današnjeg toka rijeke Jadro. Sam lokaitet jedan je od najvažnijih, ali i najugroženijih spomenika hrvatske nacionalne povijesti. Ugrožen je poplavama rijeke Jadro i podzemnim vodama, koje redovito plave ostatke zidova. Zbog niske razine terena, ruševine su često pod vodom, što ubrzava propadanje konzerviranih zidova. Arheološki ostaci su "stiješnjeni" između toka rijeke Jadro i prometnice koja je izgrađena preko dijelova starokršćanskog kompleksa. Stručnjaci naglašavaju kako je, uz daljnja istraživanja, potrebno osigurati i doličnu prezentaciju ovog lokaliteta, koji trenutno izgleda kao da se nalazi u "rupi". 

No, nadzire se i svijetlo u budućnosti. Plan i projekt rješenja imaju s Gradom Solinom, dr.sc. Miroslav Katić, ravnatelj Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i dr.sc. Ivo Vojnović arhitekt koji se godinama bavi rješavanjem baštine u urbanom prostoru. Oni su godinama posvećeni spašavanju Crkve u Crkvi s pripadajućim kompleksom ranokršćanske bazilike i srednjovjekovnoga samostana, koji se nalaze ispod ceste što vodi iz Solina prema tvornici cementa Majdan te uz izdignuto korito rijeke Jadra s njezine druge strane.

Iz povijesti

Crkva u Crkvi poznata kao Šuplja crkva ili krunidbena bazilika kralja Zvonimira, koja je imala dva titulara sv. Petra i Mojsija. Crkva je bila velikih dimenzija i smjestila se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu.

Prema istraživanjima ranokršćanska crkva je bila trobrodna križna građevina s polukružnom apsidom, izgrađena u 6. stoljeću za vladavine cara Justinijana I.

U 11. stoljeću unutar starokršćanske crkve izgrađena je trobrodna ranoromanička bazilika. Pet pari stupova dijeli ranoromaničku crkvu u tri broda, a unutrašnjost je vjerojatno bila presvođena. Na istočnoj vanjskoj strani bazilika je ravna, a na unutarnjoj su tri male apside uklopljene u tijelo crkve. Srednja apsida je kvadratna, a bočne su polukružne. U svakoj je apsidi bio po jedan oltar, a nad središnjim se dizao ciborij. Prezbiterij, dio za svećenstvo, bio je odijeljen oltarnom pregradom koja je imala tri ulaza s tri zabata, tako da je svaki brod imao bazilike imao svoj ulaz u prezbiterij.

Crkva koju je Zvonimir odabrao za mjesto svoje krunidbe izgrađena je za vrijeme kralja Petra Krešimira IV. Vjerojatno je bila i mauzolej njegova oca Stjepana I. Uz crkvu je bio i benediktinski samostan, povezan, možda, s vladarskom kućom pa je vjerojatno i to razlog da se nova crkva gradi u staroj te da se u njoj pokopa jedan kralj i okruni drugi. Opat samostana, Urso, bio je prijatelj kralja Zvonimira, a spominje se u ispravi kojom su godine 1078. samostanu poklonjene neke zemlje.

Još riječ, dvije o krunidbi kralja Dmitra Zvonimira

Poznato je da je ban Dmitar Zvonimir okrunjen je za kralja u toj crkvi 8. listopada 1076. krunom koju mu je poslao papa Grgur VII. po svome izaslaniku opatu Gebizonu. Sačuvana je i Zvonimirova prisega papi koju je izrekao nakon što je dobio krunu, žezlo i papinsku zastavu (»Ja Dmitar,koji se zovem i Zvonimir, s pomoću Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije…«) u kojoj je obećao da će pomagati vjersku obnovu i braniti Crkvu. Uz to ističe kako će papi davati godišnji danak u novcu, skrbiti da Crkva dobiva prvine i desetine te da će sprječavati prodaju ljudi i štititi siromahe, udovice i siročad. To je još jedan sjajan solinski dokaz uz nadgrobni natpis kraljice Jelene, da je u to vrijeme Hrvatska bila na razini europskih zemalja. Naime, slične formule znane su u zakonicima Karla Velikoga.

Freska krunidbe Dmitra Zvonimira u Vatikanu

U Vatikanu postoji freska s prikazom krunidbe hrvatskog kralja Zvonimira koja se nalazi u Paulinskim sobama vatikanskog apostolskog arhiva koje su inače nedostupne javnosti, ali su iznimno otvorene povodom jubileja svete 2025. godine. Posjetitelji su je mogli vidjeti do 6. sviječnja 2026.

Na fresci se vidi Zvonimir prikazan iz profila kako klečeći polaže prisegu na Evanđelje koje u ruci drži papinski izaslanik u benediktinskom redovničkom ruhu, a kraj njega njegovi pomoćnici drže svaki po jedan znak kraljevskog dostojanstva: krunu, žezlo, mač i crvenu zastavu s papinskim znakom. Na fresci je i osam biskupa s mitrama, a u prvom planu ističe se mladić u oklopu s kacigom na glavi koji licem okrenut prema gledatelju desnom rukom pokazuje na središnji prizor. Fresku je između 1610. i 1614. naslikao talijanski barokni slikar Marzio Ganassini i očito je u liku ovog mladića ostavio svoj autoportret.