Mislav Ježić: Moj prvi književni prijevod nastao je iz oklade s velikim profesorom Katičićem

Akademika Mislava Ježića ugostili smo u Signaturi u povodu državne prevoditeljske nagrade Iso Velikanović za životno djelo. 

„Hrvatskoj akademskoj i široj zajednici poznat je izuzetan znanstveni doprinos akademika Mislava Ježića, hrvatskoga indologa i filozofa, koji se u svojem indološkom znanstvenom radu usredotočio na vedsko nasljeđe, sanskrtske epove, indijske religije i filozofiju, kao i na poredbeno jezikoslovlje i poredbenu filologiju. Međutim, mišljenja smo da je impresivna – kako po opsegu tako i po značaju – prevoditeljska djelatnost Mislava Ježića bila nedovoljno istaknuta, zbog čega je hrvatskoj javnosti slabije poznata“, piše, među ostalim, u obrazloženju nagrade izv. prof. dr. sc. Ivana Peruško.

U razgovoru za Signaturu Mislav Ježić prisjetio se i svog prvog književnog prijevoda, nastalog iz oklade s profesorom Radoslavom Katičićem.

- Ja sam svoj prvi tekst sa sanskrta preveo kao student. Čitali smo s profesorom Katičićem jedan staroindijski roman: Dandinov tekst čiji bi se naslov mogao prevesti „Doživljaji deset kraljevića“. Taj tekst prepun je igara riječima, dvosmislenosti, dosjetaka, vrlo je duhovit, ali vrlo je složeno komponiran, tako da je teško prevesti sve dosjetke i sve igre riječima. Profesor Katičić vrlo je razumno komentirao kako je to neprevodljiv tekst, a ja sam se kao student zainatio i rekao sam, to je samo pitanje truda koji će netko uložiti u njegovo prevođenje. Profesor Katičić mi je ponudio okladu da neću uspjeti prevesti jedno poglavlje toga romana, a ja sam je prihvatio i za dva tjedna donio prijevod. Profesor Katičić je gledao što sam ja to napravio, nekoliko puta pročitao neke dijelove i zaključio: „kolega, Ježiću, dobili ste okladu“. Bio je to moj prvi prijevod sa sanskrta.

Professor emeritus Mislav Ježić dobitnik je niza nagrada ponajprije za doprinos u znanosti, bio je Fulbrightov stipendist, predavao na nizu sveučilišta među kojima je i Harvard, no njegova je biografija već od mladosti impresivna. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je dva dvopredmetna studija: indologiju i filozofiju te opću lingvistiku i grčku filologiju. Kako se odlučio na dvostruko studiranje?

- Na kraju gimnazije moji su interesi bili vrlo široki, ja sam se jednako zanimao za prirodne znanosti i matematiku kao i za humanističke znanosti, nisam se lako mogao odlučiti. Dakle, najprije sam upisao filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu te fiziku na PMF-u. Na kraju se dogodilo da sam na fizici položio sve matematičke predmete, ali nisam ostale i odlučio sam se koncentrirati na studije na Filozofskom fakultetu, ne zato što me studij fizike prestao zanimati, nego sam se naprosto morao za nešto odlučiti, a meni je možda najteže bilo odreći se filozofije. S vremenom se pokazalo da je indologija bila moja profesionalna budućnost, ali filozofije se ipak nisam odrekao. Zapravo sam planirao upisati klasičnu filologiju, međutim, stjecajem okolnosti, čuo sam o izvrsnom profesoru koji vodi studij indologije. Naime, svoju sjajnu profesoricu grčkog i latinskoga u osnovnoj školi nastavio sam redovito posjećivati i u gimnaziji pa sam od njezine kćerke koja je studirala indologiju čuo za sjajnog profesora Katičića i to je možda bio glavni razlog da upišem indologiju. Razmišljao sam kako grčki i latinski već mogu čitati, ne znam sve što bi trebalo znati, ali možda to mogu i sam naučiti, a sanskrt bi bilo jako zahtjevno sam učiti pa sam se odlučio za studij indologije. Profesor Katičić se pokazao doista dostojan svih preporuka koje sam o njemu čuo, a kako je on predavao i lingvistiku, počeo sam slušati sva njegova predavanja ne samo na indologiji nego i lingvistici pa kad sam ih već slušao onda se učinilo glupim da to i ne upišem. Uz to je trebalo još nešto izabrati, a to mi nije bio nikakav problem jer je moja stara želja bila grčki. Sad neću govoriti o administrativnim teškoćama, ali uspjelo je. Uvijek je sustav bio takav da nije volio ljude koji žele mnogo studirati i koji imaju široke interese, nego krojen prema ljudima manjih interesa, koji će u krajnjoj liniji sutradan možda i manje pridonositi društvu. Nikad nisam razumio zašto se ikoga zaustavlja da studira više ako to može. Ali, hvala Bogu, sustavi uvijek imaju rupe. Neki to ne vole, ali ja mislim da je to jedna od najboljih osobina sustava, mislim da ne bismo mogli biti normalni ljudi da sustavi nemaju rupe. Uglavnom, uspio sam na neki način postići da završim studije filozofije, indologije, lingvistike i grčkoga i pokazalo se da mi sve to silno treba u poslu koji sam radio. Bez lingvistike i bez grčkoga, ne bih u indologiji, recimo vedologiji, došao do rezultata i otkrića do kojih sam došao zahvaljujući toj kombinaciji, a bez filozofije ne bih staroindijske i starogrčke filozofske tekstove mogao čitati i razumjeti pa na koncu i prevesti neke od njih. U svemu što sam radio sve što sam studirao bilo mi je jako korisno. 

Što akademik Ježić sam izdvaja iz svog prevoditeljskog opusa, ponajprije s indijskih jezika? Kakve izazove predstavlja prevođenje vedskog pjesništva na hrvatski i koja su znanja potrebna za njegovo razumijevanje? Kako mu je prevođenje pomoglo u potrazi za ključem u duhovni svijet Praindoeuropljana? Što kaže o stanju na Zagrebačkom sveučilištu? – poslušajte u Signaturi.