Nezavisna kazališta odolijevaju koroni

Zanimljivo je da tijekom posljednje dvije, za kulturu izuzetno teške pandemijske godine, bilježimo procvat nezavisnih kazališnih projekata u našoj zemlji koje najčešće pokreću glumice i glumci željni nastupanja i rada. Nezavisna scena suočava se s mnogim poteškoćama, a primaran problem za većinu je nedostatak prostora za pokuse i izvedbe. Sličnu muku muče i nezavisni umjetnici u Makedoniji, no to ih ne sprečava da osnivaju nove kazališne družine. Mladi makedonski glumci Nadica Petrova i Boban Aleksoski osnovali su 2020. nezavisno kazalište Zlaten Elec (u prijevodu Zlatni prsluk) i već su u toj prvoj godini, unatoč koroni i strogim epidemiološkim mjerama, imali četiri premijere. U dvije godine napravili su desetak novih predstava koje mogu izvoditi u različitim prostorima.

· U ove dvije godine što postojimo najviše su me oduševili glumci koji se maksimalno daju za minimalnu plaću. To je najljepše što nam se dogodilo. Za sve predstave koje smo napravili nismo bili sigurni hoćemo li dobiti novac, nismo mu se ni nadali, a uglavnom bismo ga dobili s velikim zakašnjenjem. No, za to nas nije briga. Unatoč tome, radimo punom parom. Glumci koji godinama čekaju stalno zaposlenje, samo stagniraju. Zato, svaka čast nezavisnoj sceni i hvala Bogu da ona postoji! , govori u Theatraliji Boban Aleksoski.

Makedonska redateljica Nela Vitošević stalno je zaposlena u Makedonskom narodnom kazalištu, no prije desetak godina pokrenula je s Vasilom Hristovom nezavisno kazalište Wonderland jer joj ono nudi potpunu slobodu.

· U nezavisnom kazalištu možemo eksperimentirati s nekim temama i stilovima koji ne prolaze u mainstreamu, odnosno u nacionalnim kazalištima. S godinama ti supkulturni fenomeni postanu mainstream i upravo zato bi Ministarstvo kulture trebalo više novca davati nezavisnoj sceni koja nema ni prostor, niti logističku potporu.

Mlađa generacija redatelja i glumaca više ne kuka i ne čeka poziv državnih i gradskih kazališta, što Nela Vitošević vidi kao bitan pomak.

· Prema mojem mišljenju, to je prirodan put kojim bi se trebalo napredovati jer ne možete odmah ući u instituciju. Prvo trebate nešto učiniti, dokazati se, trebate ostaviti neki utjecaj na publiku, a zatim polako krenuti prema institucijama.

O makedonskoj nezavisnoj kazališnoj sceni te o predstavama koje zrcale pandemijsko vrijeme i patrijarhalnu kulturu u koju smo svi uronjeni, poslušajte više na Trećem programu Hrvatskog radija u ponedjeljak, 17. siječnja, u 8:45 u emisiji Theatralia.