O dokumentarcu "Slavko Kopač: Barbarska profinjenost"

Posljednjeg dana 72. Pulskog filmskog festivala u Istarskom narodnom kazalištu u Puli svečano je premijerno prikazan dokumentarni film "Slavko Kopač: Barbarska profinjenost" suscenarista i redatelja Dražena Majića. Riječ je o djelu koje govori o životu i slikarskom opusu velikog, ali u dobroj mjeri zanemarenog slikara Slavka Kopača. On je bio jedan od najznačajnijih autora art bruta ili sirove umjetnosti, osoba koja je uvijek bila spremna ostati u drugom planu i živjeti za umjetnost. Upravo to motiviralo je Majića te suscenaristice Tamaru Floričić i Maju Ivić da o njemu realiziraju prilično detaljan i ambiciozan film kojim će ga predstaviti gledateljima.

Bilo bi nepravedno napisati da je veliki slikar i kipar Slavko Kopač posve nepoznat domaćoj široj javnosti. Tko se želio upoznati s njegovim radovima, tijekom posljednje četiri godine imao je više prilika za to. Nakon što je krajem prosinca 2021. u prostorima HDLU-a u Zagrebu otvorena izložba "Kopač", na kojoj se moglo razgledati 200 djela osebujnog umjetnika, među kojima i 130 iz privatne kolekcije supružnika Tamare i Kristijana Floričića, već početkom veljače sljedeće godine u Galeriji Bačva u Meštrovićevu paviljonu održan je dvodnevni međunarodni stručni simpozij "Slavko Kopač – u potpunosti slobodan". Na njemu je predstavljeno i francusko izdanje monografije "Slavko Kopač: Ombres et matières" ("Slavko Kopač: Sjene i materijali"), objavljene u nakladi ugledne francuske kuće Gallimard, a tom su prilikom govorili ne samo autori monografije (Pauline Goutain iz Musée d’Art Roger-Quilliot u Clermont-Ferrandu te Roberta Trapani i Fabrice Flahutez sa Sveučilišta Paris Nanterre), nego i Thomas Schnabel, kulturni ataše u Francuskom institutu, predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak i spomenuta Tamara Floričić, predsjednica Udruge ArtRencontre, koja se bavi zaštitom Kopačeve ostavštine kao i promocijom edukacije, kulture i umjetnosti. Gospođa Floričić i njezina udruga zaslužne su i za to što su se također 2022. četiri slikarova djela mogla pogledati i na izložbi "Chercher l’or du temps" ("U potrazi za zlatom vremena") u francuskom Lilleu, gdje su dobila jednak tretman kao i djela Jeana Dubuffeta, avangardnog umjetnika i najistaknutijeg predstavnika art bruta ili sirove umjetnosti.

Unatoč tome, Kopač je i nakon smrti 23. studenog 1995. u Parizu u dobroj mjeri ostao u sjeni, što je i za života bio njegov osobni izbor. Kako kaže novinar Dražen Majić, suscenarist i redatelj recentnog dokumentarca, on je uvijek bio spreman ostati u drugom planu i živjeti za umjetnost. Upravo to motiviralo je Majića te suscenaristice Tamaru Floričić i Maju Ivić da o njemu realiziraju ovaj film. A biografija Slavka Kopača nadaje se kao materijal savršen za obradu u dokumentarnom, a jednog dana možda i igranom filmu. Prema Majićevim riječima, financije uvijek predstavljaju veliki problem, no zasad je pred gledateljima doks u trajanju od 110 minuta te, ako se čitav projekt pretvori u svojevrsni 'work in progress', ponajviše zahvaljujući slikarovim poznanicima koji se javljaju nakon gledanja filma i detaljima koji se u razgovorima s njima otkrivaju, u nedalekoj budućnosti možda i dokumentarna serija.

Film snimljen povodom 30. godišnjice Kopačeve smrti vrlo skrupulozno i minuciozno rekonstruira slikarovu ne samo umjetničku biografiju, gledatelje vodeći kroz najvažnije događaje u njegovu umjetničkom i privatnom životu te sve stalno detaljno ilustrirajući njegovim slikama i umjetničkim djelima. Jedan od najvažnijih domaćih ne samo likovnih umjetnika te najznačajniji hrvatski predstavnik art bruta imao je izuzetno intrigantnu i zanimljivu biografiju, i profesionalnu i privatnu, te je prava šteta što je dosad ostao ne pretjerano poznat i valoriziran u domaćoj kulturi. U "Barbarskoj profinjenosti" o Kopaču govore 21 sugovornik i sugovornica, od autor(ic)a monografije "Sjene i materijali" preko spomenutog prodekana ALU Tomislava Buntaka do dvoje slikarovih prijatelja, glasovite francuske pjesnikinje i kritičarke Annie LeBrun te nekadašnjeg novinara i hrvatskog veleposlanika u Francuskoj Mirka Galića.

Kopač je bio dobar poznanik velikog Andréa Bretona, glavnog teoretičara nadrealizma koji mu je organizirao izložbe u svojoj galeriji À L’Étoile scellée, a družio se i s Andréom Malrauxom, slavnim književnikom i teoretičarom umjetnosti te francuskim ministrom kulture. Čitavog života dosljedno je i uporno bježao od bilo kakve komercijale ili komercijalizacije vlastite umjetnosti, a u tom smislu nije pristajao ni na kakve kompromise, što se više puta ističe i u filmu. Možda mu je zbog toga ponekad u umjetničkom stvaralaštvu bilo teže no što je moglo biti, no njegova kreativna, umjetnička i s njima neizbježno povezana osobna sloboda bile su mu neusporedivo važnije. Kopačev kreativni i životni put, od prve polovice 30-ih godina prošlog stoljeća kad je postao student zagrebačke Kraljevske umjetničke akademije u klasi prof. Vladimira Becića, preko ranog boravka u Parizu krajem tog desetljeća i druženja s Leom Junekom te preuzimanja posla nastavnika crtanja na gimnaziji u Mostaru, gdje je naslijedio Antuna Motiku, do kasnijeg života najprije u Firenci a potom u Parizu, gdje je ilustrirao Bretonovu pjesmu Au regard des divinités, kao i sve do njegove smrti, film slijedi bogato ga ilustrirajući prikazima djela iz njegova opusa.

Očekivano, rad na filmu podrazumijevao je mnogo istraživačkog posla i putovanja poglavito u Francusku, Italiju i Švicarsku, no sve se to itekako isplatilo zbog pronalaženja izuzetno zahvalnih sugovornika te bacanja novog svjetla na neke segmente umjetnikova stvaralaštva kao i s tim povezane detalje iz njegova života. O radu na filmu te životu i opusu Slavka Kopača u emisiji razgovaramo sa suscenaristom i redateljem filma "Slavko Kopač: Barbarska profinjenost" Draženom Majićem te sa suscenaristicom i suproducenticom filma Tamarom Floričić.

Razgovore o filmu "Slavko Kopač: Barbarska profinjenost" poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 24. listopada te naknadno u Slušaonici HRT-a.