NSK: Staklena riznica baštine

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu često se naziva čuvaricom znanja. No ona je mnogo više od mjesta u kojem se knjige brižno slažu na police. NSK je staklena riznica baštine i živo središte pamćenja – prostor u kojem se čuva kolektivna memorija nacije, ali i most koji povezuje prošlost s budućnošću Hrvatske. „Prenosimo ideje kroz vrijeme“ nije tek strateški slogan, nego sažeta definicija njezina identiteta, ističe glavna ravnateljica prof. dr. sc. Ivanka Stričević. U toj se rečenici zrcali ustanova koja stoji na razmeđu epoha: oslonjena na gotovo 420 godina vlastite povijesti, na početke hrvatske pismenosti i više od jedanaest stoljeća državnosti, a istodobno okrenuta prema digitalnom horizontu. Jer čuvati baštinu danas znači i preuzeti odgovornost za budućnost — prihvatiti izazove umjetne inteligencije, suočiti se s klimatskim rizicima, misliti o sigurnosti u vremenu kibernetičkih prijetnji i oružanih sukoba. U tom napetom prostoru između sjećanja i neizvjesnosti oblikuje se nova uloga nacionalnih knjižnica: one više nisu samo čuvarice, nego aktivne sudionice u zaštiti i trajnosti znanja.

Danas se u Knjižnici na dnevnoj razini razvijaju i primjenjuju sustavi umjetne inteligencije. Jedan od ključnih prioriteta je otvoreni pristup – omogućavanje slobodnog i ravnopravnog pristupa znanstvenim informacijama. Posebna se pažnja posvećuje hrvatskoj znanstvenoj zajednici kako bi imala kvalitetnu komunikaciju sa svijetom, pristup relevantnim izvorima te mogućnost međunarodne afirmacije vlastitih istraživanja i postignuća. U tom spoju tradicije i inovacije krije se prava snaga Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Ona istodobno čuva rukopise i razvija digitalne repozitorije, njeguje povijesnu baštinu i otvara vrata umjetnoj inteligenciji, promišlja o kraljevstvima iz prošlosti i o znanstvenim iskoracima budućnosti. Doista, Knjižnica putuje kroz vrijeme – povezujući stoljeća, generacije i ideje u jedinstvenu cjelinu znanja, ističe Strićević.

Mjesec u znaku Nacionalne i sveučilišne knjižnice

Ovaj mjesec posvećen je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a središnji datum obilježavanja je 22. dan u mjesecu – Dan NSK. Taj se datum simbolično veže uz 1483. godinu, kada je otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu Rimskog dvora, jedan od najvažnijih spomenika hrvatske kulturne i tiskarske baštine. Budući da ove godine 22. pada u nedjelju, svečana proslava održat će se dva dana ranije. No, obilježavanje Dana NSK tradicionalno uključuje i nešto posebno – dane otvorenih vrata.

Iako je Knjižnica tijekom cijele godine otvorena svima, a njezin veliki i mali atrij svakodnevno primaju raznoliku publiku, dani otvorenih vrata nose dodatnu vrijednost. Tada se prostor ne otvara samo simbolično, nego i sadržajno – pružajući priliku onima koji inače nemaju iskustvo rada, učenja ili istraživanja u Knjižnici da zakorače u njezine najdragocjenije dijelove. Poseban doživljaj predstavljaju specijalne zbirke, kaže Stičević i dodaje kako ulazak u zbirku zemljovida i atlasa znači susret sa stoljećima starim kartama i prikazima svijeta koji svjedoče o razvoju znanja, granica i pogleda na prostor. Zbirka rukopisa i starih knjiga, među najpoznatijima u javnosti, čuva djela pohranjena u trezoru – izdanja koja su temelj nacionalne kulturne memorije. Takvi susreti s baštinom rijetko koga ostavljaju ravnodušnim. Upravo zato Dan NSK nije samo prigoda za svečani program, nego i poziv građanima da iz prve ruke dožive bogatstvo koje Knjižnica čuva – i da barem na trenutak postanu dio njezine priče.

Život posvećen knjizi, znanju i korisnicima

Cijeli profesionalni život provela je među knjigama, ali njezin put nije započeo u knjižničarstvu. Prof. dr. sc. Ivanka Stričević najprije je diplomirala pedagogiju, a tek ju je splet okolnosti krajem sedamdesetih godina doveo u knjižnicu. U to su vrijeme narodne knjižnice promišljale kako odgovoriti na izazove novog doba – pojavu televizije i promjene u načinu provođenja slobodnog vremena – te su tražile stručnjake s pedagoškim znanjima. Tako je započela njezina dugogodišnja i duboka povezanost s knjižnicama. Gotovo tri desetljeća djelovala je u zagrebačkoj Knjižnici Medveščak, koja je postala prepoznata kao ogledna i svjetski afirmirana dječja knjižnica. Ondje su osmišljeni i prvi programi igraonica i igroteka u Hrvatskoj, a knjižnica je postala prostor rušenja tabua – u vrijeme kada predškolci formalno nisu bili korisnici knjižnica, upravo su u Medveščaku dobili svoje mjesto. Cilj je bio jasan: razvijati ljubav prema knjizi od najranije dobi, učiniti da dijete knjigu doživi kao dar i ulaz u čarobne svjetove.

Iskustva stečena u radu s djecom dijelila je i na međunarodnoj razini. U više je mandata predsjedala sekcijama svjetske knjižničarske organizacije posvećenima dječjim knjižnicama, čitanju i pismenosti. Hrvatska praksa tako je dobila međunarodno priznanje – ilustracije iz Knjižnice Medveščak uvrštene su u smjernice Međunarodne federacije knjižničarskih društava za dječje knjižnice. U međuvremenu je završila studij bibliotekarstva i doktorirala informacijske znanosti, povezujući pedagogiju i informacijsku struku. S radom na sveučilištu njezini su „korisnici“ postali studenti, a fokus se proširio na obrazovanje novih generacija knjižničara. No temeljna poruka ostala je ista: u pravom trenutku svakom korisniku osigurati upravo ono što mu treba.

Danas, na čelu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, naglašava kako se uloga knjižnice ne može svesti na jednostavne podjele. Informacijska i obrazovna funkcija, kultura i baština, identitet i otvorena znanost – sve su to isprepletene dimenzije iste misije. Briga o kulturnom nasljeđu istodobno je i briga o izvorima za istraživanje, propitivanje i stvaranje novih znanja. U vremenu ubrzanih promjena i razvoja umjetne inteligencije, postavlja se i pitanje izvora znanja. Generativni sustavi mogu stvarati nove sadržaje samo na temelju kvalitetnih, vjerodostojnih izvora. Upravo su knjižnice jamac takvih izvora. Unatoč nekadašnjim predviđanjima da će se police isprazniti, stvarnost pokazuje suprotno – knjiga je i dalje snažno prisutna. Nacionalna i sveučilišna knjižnica prošle je godine zabilježila čak 200 tisuća registriranih ulazaka korisnika, što je najveći broj dosad. Raste i interes za programe poticanja čitanja – od radionica za roditelje do kampanja koje obuhvaćaju različite dobne skupine. Knjiga je ponovno „in“, a tiskano i digitalno izdanje ne treba suprotstavljati, nego promatrati kao komplementarne formate.

Incunabula Croatica – most između stoljeća

Jedan od velikih nakladničkih pothvata protekle godine bila je monografija Incunabula Croatica. Riječ je o kapitalnom izdanju koje donosi nove spoznaje o raznolikosti i bogatstvu najstarijih hrvatskih tiskanih knjiga. Temelji se na dugogodišnjem projektu Hrvatski prvotisci te istraživanjima hrvatskih inkunabulista od 19. stoljeća do danas. Monografija donosi iscrpnu bibliografiju, znanstvene studije i suvremene digitalne dodatke, čime ovu građu čini dostupnom istraživačima, studentima i široj javnosti. Impresivan je i opseg istraživanja: analizirano je 96 naslova u 180 primjeraka hrvatskih inkunabula, koje se čuvaju u 40 crkvenih i svjetovnih ustanova u 20 hrvatskih gradova. Takav pothvat svjedoči o širokoj i zahtjevnoj suradnji brojnih stručnjaka – knjižničara, povjesničara, filologa, konzervatora i drugih istraživača.

Taj poduhvat je prvi korak, kaže Ivanka Stričević. Incunabula Croatica nije samo popis najstarijih hrvatskih tiskanih knjiga nego i trajno svjedočanstvo o bogatstvu kulturne baštine našega naroda. Ujedno je i poticaj za nova istraživanja, podsjetnik na važnost očuvanja tiskane baštine i nadahnuće za buduća otkrića. Osim hrvatskih inkunabula, u zbirkama se nalazi više od 1500 stranih prvotisaka, a daljnji je cilj dublje istražiti i djela hrvatskih autora tiskana izvan Hrvatske. Riječ je o trajnom procesu otkrivanja i razumijevanja vlastitog identiteta kroz knjigu. Sve je to važno, jer samo 28 godina nakon tiskanja Gutenbergove Biblije, a deset godina prije Kolumbova otkrića Amerike, Hrvati su glagoljičnim pismom tiskali svoju prvu knjigu na hrvatskome jeziku. Hrvatske inkunabule predstavljaju temelj i simboličku kolijevku nacionalne zbirke tiskane baštine. Objavom hrvatskoga Prvotiska, glagoljskoga Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483., koji ponosno čuvamo u svojem fondu, hrvatska se kultura trajno upisala u europske i svjetske tijekove kulturnoga i tehnološkoga razvoja toga vremena.

Doba rizika: očuvanje baštine između kriza i umjetne inteligencije

Kao glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te članica Izvršnog odbora Europskog udruženja ravnatelja nacionalnih knjižnica, prof. dr. sc. Ivanka Stričević aktivno sudjeluje u raspravama o ključnim izazovima suvremenog knjižničarstva. Jedna od središnjih tema prošlogodišnje konferencije u Edinburghu bila je – upravljanje rizicima u vremenu snažnih globalnih promjena i ubrzanog razvoja umjetne inteligencije. Prijetnje s kojima se suočavaju nacionalne knjižnice dobro su poznate: klimatske promjene, oružani sukobi, terorizam, ali i sve sofisticiraniji kibernetički napadi. Pitanje više nije hoće li rizici postojati, nego koliko su institucije spremne i otporne na njih.

Za nacionalne knjižnice to znači temeljito promišljanje o načinima očuvanja građe u svijetu koji je postao fragilan i nestabilan. Danas se više ne govori samo o knjigama na policama. Riječ je o izvornicima koji zahtijevaju posebne uvjete čuvanja, o digitalnoj građi koja traži drukčije oblike zaštite, ali i o podacima – korisničkim zapisima, znanstvenoj komunikaciji, digitalnim repozitorijima. Sve to čini složen sustav koji mora ostati siguran i dostupan. Primjer Ukrajine snažno je odjeknuo među europskim kolegama, spominje Ivanka Stričević i ističe kako je u trenutku početka rata pozornost odmah usmjerena na ukrajinsku nacionalnu knjižnicu i njezine zbirke. Ubrzo je započela koordinacija na europskoj razini – popisivanje i evidentiranje ukrajinske građe koja se nalazi u drugim zemljama, kako bi se dio nacionalne baštine sačuvao izvan izravne ratne opasnosti. Solidarnost i suradnja pokazale su koliko je važno imati zajedničke mehanizme zaštite kulturne baštine.

Dakle, jedna od ključnih tema danas su alternativna spremišta za nacionalne knjižnice – sigurni, dodatni prostori za pohranu najvrjednije građe u slučaju kriznih situacija. Neke su zemlje takve prostore već otvorile, druge su u fazi planiranja ili izgradnje. Svima je, međutim, jasno da očuvanje kulturnog dobra zahtijeva nove modele zaštite kaže Stričević, te se posebno osvrće na umjetnu inteligenciju i pitanje kibernetičke sigurnosti. Digitalna infrastruktura, repozitoriji i sustavi upravljanja podacima moraju biti zaštićeni jednako ozbiljno kao i fizičke zbirke. U vremenu kada AI generira sadržaje na temelju postojećih izvora, kvaliteta i sigurnost tih izvora postaju presudni. No iza svake institucije stoje ljudi. 

„Ako je NSK uspješnica, onda je to uspjeh svih koji u njoj rade“, ističe ravnateljica Stričević jer je riječ je o timu stručnjaka – knjižničara, konzervatora, restauratora, informatičara, znanstvenika – čiji se rad često ne vidi u javnosti, ali je temelj svakodnevnog funkcioniranja sustava. Zato NSK sve češće izlazi izvan svojih zidova. Sudjelovanje u velikoj izložbi „1100 godina Hrvatskog Kraljevstva“ u Galeriji Klovićevi dvori primjer je takve otvorenosti. U suradnji s autorskim timom i uz potporu Ministarstva kulture i medija, javnosti su predstavljeni dragocjeni dokumenti i knjige koji svjedoče o kontinuitetu hrvatskog identiteta. Na izložbi su predstavljeni i inovativni pristupi zaštiti građe. Umjesto listanja fragilnih izvornika, poput djela Fausta Vrančića, posjetiteljima je omogućeno digitalno pregledavanje putem čitača e-knjiga. Time se istodobno čuva izvorni primjerak i omogućuje dostupnost sadržaja. Konzervatori i restauratori redovito prate stanje izložene građe, a uvjeti svjetla, temperature i vlage strogo se kontroliraju. Izložba je produžena do 15. ožujka, a već ju je posjetilo više od 30 tisuća ljudi. Riječ je o projektu koji bi mogao postati referentna točka budućim generacijama – svjedočanstvo o tome kako je početkom 21. stoljeća predstavljen kontinuitet hrvatske državnosti i kulturnog razvoja. Svaki dokument, svaka knjiga iz trezora nosi vlastitu priču. Njih četrdesetak, koliko ih je NSK ustupila za ovu izložbu, zajedno tvore mozaik identiteta koji povezuje prošlost i budućnost.

Dan javnog dobra

Početak godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici već tradicionalno nosi poseban dar javnosti. Prvoga siječnja obilježava se Dan javnog dobra (Public Domain Day) – dan kada djela autora preminulih prije 70 godina prestaju biti zaštićena autorskim pravom i ulaze u javnu domenu. To znači da njihova djela postaju dostupnija široj javnosti,kaže Stričević i naglašava kako institucije čija je misija rad za javno dobro imaju dodatnu odgovornost: učiniti ta djela vidljivima, dostupnima i očuvanima za budućnost.

Ove godine u fokus ulaze imena koja su snažno obilježila hrvatsku književnost, znanost, jezikoslovlje, glazbu i likovnu umjetnost 20. stoljeća – Tin Ujević, Antun Barac, Dragutin Boranić, Mihovil Kombol, Antun Dobronić i Tomislav Krizman. Njihova djela sada se intenzivnije digitaliziraju i objavljuju na portalu Digitalne zbirke NSK, gdje su dostupna za čitanje, proučavanje i znanstvenu interpretaciju na daljinu. Ipak, ulazak u javnu domenu ne znači potpunu slobodu bez odgovornosti. Činjenica da su autorska prava istekla ne podrazumijeva da se s građom može postupati bez stručnih standarda. Upravo zato NSK, u suradnji s drugim knjižnicama i ustanovama u Hrvatskoj, koordinira planove digitalizacije kako bi se izbjegla dupliciranja i osigurala ujednačena kvaliteta obrade. Prioriteti su jasno postavljeni. Kada je riječ o vrsti građe, osobitu pažnju zahtijevaju novine – zbog svoje osjetljivosti i podložnosti propadanju. Sadržajno, naglasak je na djelima od nacionalne važnosti, ali i na zavičajnim zbirkama koje čuvaju vrijednu lokalnu baštinu. Cilj je ravnomjerno i promišljeno graditi digitalnu dostupnost kulturnog nasljeđa.

Povrat otuđenih djela

Posebno zanimanje izaziva i povrat otuđenih djela. Nedavno vraćena knjiga iz 17. stoljeća, povijesno djelo Historia antica e moderna, sacra e profana della città di Trieste. Stričević naglašava taj događaj kao primjer je uspješne međunarodne suradnje u zaštiti kulturnog dobra. Talijanski karabinjeri, specijalizirani za otkrivanje i povrat ukradenih umjetnina i knjiga, identificirali su djelo i omogućili njegov povratak u Hrvatsku. Takvi trenuci nisu samo administrativni čin, nego istinski povratak baštine kući. 

Na pitanje hoće li javnost uskoro moći vidjeti i digitalnu inačicu tog djela?  - Stričević odgovara potvrdno, te dodaje kako NSK svake godine uz središnju proslavu Dana knjižnice izlažu jedan od novostečenih ili vraćenih „bisera“ iz svojih zbirki. Koji će to dragulj biti, ostaje mala tajna do samog obilježavanja, no jedno je sigurno – cilj je uvijek isti: spojiti očuvanje izvornika s dostupnošću sadržaja, zaključila je prof.dr.sc. Ivanka Stričević u razgovoru s autoricom emisije Vesnom Jurić-Rukavina.