O dokumentarcu "Treći svijet" i sjećanja na oskarovce Roberta Redforda i Diane Keaton

U domaćim kinima može se pogledati dokumentarni film "Treći svijet" scenarista i redatelja Arsena Oremovića. Film govori o kultnom zagrebačkom i hrvatskom bednu Haustor, točnije o nastanku njihova albuma iz naslova, koji je vrlo značajan ne samo za povijest benda, nego i za domaću glazbu u cjelini. Film rekonstruira pet godina rada Haustora, vrijeme kada je od kraja 70-ih do sredine 80-ih nastajao album "Treći svijet". U fokusu je očekivano odnos dvojice najvažnijih članova benda, Srđana Sachera i Darka Rundeka. Odnos suradnje, ali istovremeno i rivaliteta pa i određenog antagonizma. O nastanku dokumentarca, a dijelom i o povijesti Haustora, razgovaramo s autorom filma Arsenom Oremovićem. Naš sugovornik je i filmolog Bruno Kragić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, s kojim razgovaramo o Robertu Redfordu i Diane Keaton, dvoje nedavno preminulih velikih holivudskih zvijezda i dobitnika Oscara.

Film Arsena Oremovića nije tipičan glazbeni dokumentarac, odnosno biografski film. On je priča o jednom bendu, ali ispripovijedana na drugačiji način. Možda najviše kroz prizmu osobnosti dvojice najistaknutijih članova benda, umjetničkih osobnosti svakako, ali i njihovih međusobnih odnosa. Središnja tema je nastanak albuma "Treći svijet", a pet godina tijekom kojih je on stvaran možda je bilo i ključno u radu benda, koji se tada brendirao i ostvario svoj maksimum. Kao glavni dramski motiv u prvi plan polako izbija odnos između Darka Rundeka i Srđana Sachera, odnos suradnje ali i rivaliteta koji je na kraju presudno odredio i sudbinu benda. O tom se odnosu već četrdesetak godina ispredaju različite priče, gotovo legende. Kad se govori o Rundeku i Sacheru, ističe se da ih je spojila čarolija u pjesmi "Moja prva ljubav", konkretno stih 'moj je grad večeras dobio luku'. Oremović nam u razgovoru objašnjava pozadinu toga.

Itekako važno mjesto u filmu pripada Zagrebu. Njegovim kvartovima, nečem što bi se moglo nazvati urbanom poetikom, možda čak i urbanom mitologijom. Rundek i Sacher obilaze kvartove i ulice u kojima su nekad živjeli, te se nameće pitanje koliko je Zagreb kao grad, odnosno kao kontekst, utjecao na bend i njegove pjesme? U filmu se može čuti dub verzija pjesme "Treći svijet", koja je snimljena davne 1983. godine, ali je ostala neiskorištena, kao i posve nova pjesma "Probudim", a nas zanima kako je autor doksa došao do pjesme "Treći svijet" te kako je pjesmu "Probudim" uspio uvrstiti u film. Oremović je veliki ljubitelj Haustora i njegova opusa, pa je li možda tijekom rada na filmu o bendu otkrio nešto što dotad nije znao? Službeno posljednji album benda "Dovitljivi mali čudaci" objavljen je tek 2017. godine, dakle 27 godina nakon što je snimljen 1990., ali zbog raspada benda tada nije objavljen. Što Oremović misli o tom albumu? Premijera filma održana je na Sarajevo Film Festivalu u kolovozu, pa kako je reagirala sarajevska publika i kakvi su bili komentari gledatelja? To su samo neka od pitanja koje smo postavili autoru filma Arsenu Oremoviću.

U posljednjem filmu u kojem je tumačio glavnu ulogu, humornoj krimi-drami "Kavalir s pištoljem" koja je temeljena na 'uglavnom istinitoj priči' o neobičnom pljačkašu banaka Forrestu Tuckeru, Robert Redford je izuzetno raspoloženo utjelovio osebujnog antijunaka iz naslova. Ostarjelog pljačkaša gospodina, velikog gentlemana u plavom odijelu kojem je iskreno stalo da ne povrijedi druge ljude, osobito bankovne službenike i osobe iz osiguranja koji se neizbježno moraju naći pred cijevi njegova pištolja, kojeg možda niti nema. U njegovoj interpretaciji Tucker je čovjek koji jednostavno ne može protiv sebe, kojem pljačkaški pohodi s pripremama i adrenalinom koji ih prati daju nasušnu životnu energiju i predstavljaju praktički smisao života, te koji upravo iz tih razloga naposljetku odbije elegantan i častan izlaz, to da ostatak života provede uz ženu koju je upoznao spletom okolnosti i s kojom je razvio zanimljiv prijateljsko-romantični odnos (Sissy Spacek). Do nje mu je istinski stalo, kao i njoj do njega, ali gledatelj itekako dobro razumije što čovjeka koji je od najranije mladosti pobjegao iz tko zna koliko zatvora nagoni da i dalje provocira čuvare zakona i sam sustav. Tijekom gledanja filma stječe se dojam da je legendarni glumac, koji je nepravedno jedinu oskarovsku nominaciju osvojio za glavnu ulogu u maestralnom žanrovski srodnom ostvarenju "Žalac" Georgea Roya Hilla, uistinu uživao snimajući ga. No to nije nimalo neobično, jer Forrest Tucker je još jedna varijacija lika kojeg je Redford tumačio tijekom čitave iznimno plodne i bogate karijere duge čak 65 godina.

U većini najuspjelijih filmova u kojima je glumio redom je interpretirao buntovne i neprilagođene momke, inteligentne, lukave i šarmantne tipove koji ne pristaju na pravila igre i koji idu kontra sustava, ili pak, kao u slučajevima političke faction triler-drame "Svi predsjednikovi ljudi" Alana J. Pakule i politiziranog trilera "Tri kondorova dana" Sydneyja Pollacka, otkrivaju unutarnju trulež sustava i bore se za njegovo pročišćenje. U svakom slučaju uvijek plivaju protiv struje, bilo da je riječ o također pljačkašu banaka Sundance Kidu, koji s prijateljem i suradnikom Butchom Cassidyjem u glasovitom vesternu "Butch Cassidy i Sundance Kid" Arthura Penna vješto izmiče ruci zakona, o simpatičnom prevarantu Johnnyju Hookeru, koji se u "Žalcu" sa skupinom suradnika osvećuje gangsteru koji mu je ubio mentora, o pustolovu Jeremiahu Johnsonu, koji u istoimenom vesternu opet Sydneyja Pollacka izabire život u divljini, da bi neočekivano morao bježati od osvete, o slobodoumnom lovcu Denysu, koji u također Pollackovoj romantičnoj epskoj drami "Moja Afrika" ne pristaje na društvene konvencije i ograde, o okretnom Bishopu, šefu specifične agencije za provjeru zaštitnih sustava u "Uhodama" Phila Aldena Robinsona, koji se elegantno kreće rubom zakona i s njegove druge strane, ili o spomenutom Tuckeru, kojemu najveće vrijednosti predstavljaju buntovni duh i sloboda za gospodsko bavljenje kriminalom.

U "Kavaliru s pištoljem" svi likovi priželjkuju takvu slobodu, i žena koja ga zavoli upravo zbog te osobine, i policajac (Casey Affleck) koji mu uspije stati na rep, i dvojica njegovih partnera (Danny Glover i Tom Waits), ali jedino je Forrest uspije i ostvariti, o čemu svjedoči i njegov stalni osmijeh na licu. Baš kao što su je uspjeli ostvariti i Sundance Kid, Johnny Hooker, Jeremiah Johnson, Denys, Bishop i još neki markantni likovi koje Redford uz prirođeni šarm interpretirao s izraženim senzibilitetom i prividno iznimnom lakoćom. Zbog nje i šarma gledatelji su ga i voljeli, čak i kad je tumačio negativce, primjerice u zacijelo najuspjelijem naslovu iz Marvelova univerzuma "Kapetan Amerika: Ratnik zime", ili etički ambivalentne osobe, recimo u romantičnoj drami "Nemoralna ponuda" Adriana Lynea, toliko da je teško pronaći bilo koga kome bi bio nesimpatičan.

Diane Keaton možda bi najlakše bilo opisati kao nenametljivu glumicu. Nikad se nije ponašala kao zvijezda, ni u vrijeme kad je to stvarno bila, tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Najbolje je tumačila uloge donekle slične Redfordovima, intelektualke, dobrice, plemenite žene koje pomažu drugima. Prve uloge ostvarila je početkom 70-ih većinom na televiziji. A onda je 1972. stigla uloga Kay Adams u antologijskom Coppolinu "Kumu". Njezin turbulentan odnos s Michaelom Corleoneom obilježio su sva tri nastavka "Kuma", a Kay je svojevrsna emocionalna i racionalna protuteža Michaelu, koja ka da ga stalno pokušava spasiti od njega samog. U 70-ima je postala muza, pa i životna partnerica Woodyja Allena. Od filma "Sviraj to ponovo, Sam" Herberta Rossa, za kojeg je Allen napisao scenarij, preko naslova "Spavač" i "Ljubav i smrt", do najvažnijih "Annie Hall" i "Manhattan". Može se reći da je glumački sazrela upravo zahvaljujući Woodyju Allenu.

U 80-ima se velikim dijelom odmaknula od Allena. Tu su filmovi "Crveni" Warrena Beattyja, koji joj je nakon "Annie Hall" donio drugog Oscara, potom "Mala bubnjarica" Georgea Royja Hilla i "Gospođa Soffel" Gillian Armstrong. Ali opet i Allenovi "Dani radija". Kao da se u tom desetljeću pomalo tražila kao glumica. U 90-ima je počela glumiti u romantičnim komedijama, i to će je pratiti do kraja. Dva nastavka "Otac moje nevjeste", prepravci starih hitova Vincenta Minnellija sa Spencerom Tracyjem, Joan Bennett i Elizabeth Taylor. Zatim filmovi "Klub prvih supruga" i "Druga sestra", ali i poneka ozbiljna drama kakva je "Marvinova soba", u kojoj su joj partneri Meryl Streep i Leonardo DiCaprio. Reklo bi se da je u romantičnim komedijama pronašla nišu koja joj je kao glumici savršeno odgovarala. Tijekom karijere svakako nije napravila malo. Osvojila je dva Oscara od četiri nominacije te glumila u nekoliko antologijskih ostvarenja. No svejedno se postavlja pitanje je li možda ipak mogla više? U razgovorima o njoj i Robertu Redfordu to smo pitanje postavili filmologu Bruni Kragiću, glavnom ravnatelju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

Razgovore o dokumentarcu "Treći svijet" te o Robertu Redfordu i Diane Keaton možete poslušati u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, nakon 14. studenog i u Slušaonici HRT-a.