Olga Tokarczuk istinski vraća vjeru u moć književnosti.

Era bestselera donosi portret nobelovke Olge Tokarczuk, najslavnije poljske književnice svih vremena, ali i aktivistice čije su knjige prevedene na više od 60 stranih jezika, a samo u Poljskoj prodaju se u milijunskim nakladama. 

Olga Tokarczuk dobila je Nobelovu nagradu za književnost, uz obrazloženje Švedske akademije kako je riječ o „narativnoj imaginaciji koja s enciklopedijskom strašću predstavlja prelaženje granica kao oblik života". Diplomirala je psihologiju na Varšavskom sveučilištu i poslije diplome neko je vrijeme radila kao psihoterapeutkinja. Od toga je odustala kada je, kaže, shvatila da je ona sama u mnogo većem kaosu nego osobe kojima je kao trebala pomoći.

Od devedesetih godina prošloga stoljeća profesionalno se bavi književnošću. Objavila je velik broj knjiga – romana, kratkih priča, eseja… Na hrvatskom se mogu, između ostaloga, pročitati i njezini doista slavni naslovi – „Bjeguni“ (za koje je i dobila Bookera), „Knjige Jakubove“ (fascinantan roman od gotovo 1000 stranica), „Bizarne pripovijesti“ (koje su doista i više nego bizarne), „Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju“ (gdje nevjerojatno vješto miješa obrasce krimića, bajke i trilera), te najnoviji roman „Empuzij“ koji nosi dosta rječit podnaslov – Klimatskolječilišni horor. Riječ je o svojevrsnom dijalogu sa slavnim romanom „Čarobna gora“ Thomasa Manna.

- Tipično je za Olgu ta njena hrabrost, nesputana mašta, invencija i literarni aktivizam. Hrabro je ući u književno polje velikog Tomasa Manna a istovremeno je zabavno kako ona svoje junake provodi kroz to polje i prevodi preko tih granica. U tom romanu obrađuje mizoginiju i stigmatizaciju ljudi na osnovu rodnih uloga, govori Sanja Jovičić, urednica u nakladničkoj kući Fraktura koja je objavila „Empuzij“.

Nju je jednostavno i komplicirano prevoditi kaže Mladen Martić koji je preveo većinu njezinih knjiga.

- Najteže je pratiti tu njezinu jednostavnost i složenost, pitkost njezinih rečenica koje zapravo izgovaraju gorke istine. Ona puno istražuje za svoje romane. Stalno je u arhivima, svaka njezina priča je utemeljena u stvarnosti. U romanu „Knjige Jakubove“ za prevoditelja je bilo puno istraživanja, od tog Franka, glavnog junaka, Židova, njihove povijesti u zemljama od Grčke, Crnog mora, današnje Ukrajine, Poljske… Puno toga treba provjeriti, toponime koji su se po četiri, pet puta mijenjali kroz povijest.

 2018. godine za zbirku duljih i kraćih priča „Bjeguni“ osvojila je i nagradu Man Booker International u kojem ona iznosi svoji spisateljski, filozofski pa i životni kredo: Treba prelaziti sve granice.

- Bjeguni“ su jedna sekta ruskih starovjeraca koji su se neprestano kretali u Sibiru zato jer su bili uvjereni da ako stanu da će ih Sotona pronaći. Od toga dolazi taj naslov a bjeguni su jasno i svi oni ljudi koji se uznemireno kreću od aerodroma do aerodroma, svi oni turisti koji su se u jednom trenutku zaustavili zbog korone, kaže nam Martić a zanimljivo je da se jedna priča odvija i na Visu.

Zašto je zbog „Knjiga Jakubovih“ primala prijetnje smrću, kako je zbog romana „Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju“ pokrenuta rasprava u poljskom parlamentu o zaštiti životinja te su donesene i neke važne odluke po tome pitanju , kakve svjetove nam otkriva i što kod nje tako nervira tzv. konzervativnu javnost poslušajte u emisiji Era bestselera autora Nevena Kepeskog sa sugovornicima Sanjom Jovičić, urednicom u nakladničkoj kući Fraktura koja knjige Olge Tokarczuk objavljuje u Hrvatskoj te Mladenom Martićem, prevoditeljem. Emisija je Trećem programu Hrvatskog radija 23. listopada u 15:05 a možete je poslušati i u Slušaonici Hrvatskog radija.