"Šlager" stiže na platna kina

Sljedećeg tjedna u hrvatska kina stiže još jedan premijerni domaći naslov. Riječ je o romantičnoj drami "Šlager” suscenarista i redatelja Nevija Marasovića, koja je premijerno prikazana na Pulskom filmskom festivalu prošlog ljeta, na kojem je osvojila Zlatne arene za glavnu žensku ulogu Lane Barić i glazbu braće Alena i Nenada Sinkauza. Publika u Vespazijanovoj areni tom je prilikom filmu dala visoku ocjenu 4,31, a Lana Barić je kasnije osvojila nagradu za najbolju glumicu i na Međunarodnom filmskom festivalu Prifest u Prištini.

Nevio Marasović film predstavlja svega godinu dana nakon zapažene premijere njegove egzistencijalne drame "Pamtim samo sretne dane". Djelo je s jedne strane realizirano kao timski projekt, jer su Lana Barić i Janko Popović Volarić, osim što tumače glavne i jedine uloge, ujedno i suscenaristi a Volarić je i suproducent, dok je s druge strane riječ o Marasovićevu cjelovitom autorskom projektu. Osim što je film režirao, on je i suscenarist i suproducent, a potpisuje ga i kao montažer. Riječ je o tzv. 'malom' filmu s jednostavnom pričom o odnosu jednog para koji se nekad volio, koji se u dobroj mjeri još uvijek voli i svakako poštuje, ali više jednostavno ne može funkcionirati zajedno.

Njihov turbulentan odnos prikazan je kroz tri epizode na isto toliko lokacija, a središnji segment odigrava se u hotelu na Bledu. Zbog epizodne strukture i načina na koji je profilirana relacija redatelja Nike i filmske pedagoginje Sare nemoguće je izbjeći asocijacije na Bergmanove "Prizore iz bračnog života", kako redatelj kaže i na seriju istog naslova s Jessicom Chastain i Oscarom Isaacom iz 2021. godine, a dijelom i na žanrovski srodno ostvarenje "Prije svitanja" Richarda Linklatera. Za Marasovića je to prilično pohvalno, jer je posrijedi djelo koje u potpunosti leži na interakciji dvoje likova, što je izvedeno inteligentno i nenametljivo.

U svakom slučaju, Marasović je zgodno ‘pročitao’ ili interpretirao “Prizore iz bračnog života”, preciznije “iz predbračnog života”. Gledamo tri faze odnosa u jednoj vezi, faze koje se ponekad prepleću, a ponekad su kompaktne. U prvoj fazi Sara i Niko sretan su par. Nju tada ne vidimo, ona snima Niku, dok on zbog realizacije jednog filma uči govoriti japanski, da bi pridobio producente iz zemlje 'izlazećeg sunca' . Kasnije ćemo doznati da je Sara možda manje uspješna redateljica u odnosu na Niku, ili da je tijekom njihove veze svoju karijeru podredila partneru. U svakom slučaju, oni se tada smiju, sve je dobro. Onda slijedi rez u stari hotel na Bledu, u kojem Niko boravi na rehabilitaciji, jer je slomio nogu. Priprema scenarij za novi film i zove Saru da mu pomogne. Ona pomalo nevoljko stiže, i počinje rekapitulacija njihove veze kao i razloga zbog kojih je propala.

Sve je izvedeno vrlo pametno i promišljeno, te je očito da i redatelj i oboje glumaca dobro poznaju ljude, njihove karaktere i odnose. Povremeno se stječe dojam da je u nekim situacijama bilo i improvizacije, odnosno da je oboje glumaca na čvrsto zadani kostur scenarija 'u hodu' dodavalo 'meso', ponajviše u segmentu dinamične međuigre i intrigantnih dijaloga. U tom dijelu gledamo odnos dvoje ljudi koji jedno drugom mnogo toga zamjeraju, u kojem ima povrijeđenosti i gorčine. Na kraju slijedi epilog, u kojem njih dvoje sjede na kavi pored pulske Arene, za vrijeme festivala. On ima novi film, većinom živi u Beču, a u međuvremenu se oženio i dobio dijete. Ona se također vratila filmu, ali ne redateljskom poslu nego radu sa studentima na akademiji. Iako su oboje smireni i uglavnom zadovoljni, kod Sare se primijeti određena ljubomora, jer je Niko ipak s drugom ženom ostvario ono što nije mogao s njom.

Film je režiran vrlo dobro, sigurno i smireno, i u interijerima koji dominiraju, i u eksterijerima. Marasović je odličan u radu s glumcima. Janko Popović Volarić je upravo zahvaljujući njemu postao ozbiljan karakterni glumac, a o zasluženo Zlatnom arenom nagrađenoj Lani Barić ne treba ni trošiti riječi. Snimatelj je Radislav Jovanov Gonzo, čija nenametljivo estetizirana fotografija filmu daje posebnu kakvoću. Autori glazbe su braća Alen i Nenad Sinkauz, koji su pouzdani i uvijek sjajni. Tako da je “Šlager” sve u svemu prilično uspio jednostavan, ‘mali’ film, ali napravljen pametno i sa srcem. O njemu u emisiji razgovaramo s redateljem i oboje glumaca, koji će nam otkriti sve tajne i finese rada na filmu. Na film ćemo se i kratko kritički osvrnuti u razgovoru s urednikom na Hrvatskom radiju i filmskim kritičarom Ivanom Žaknićem. 

Razgovore o filmu "Šlager" poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 14. ožujka, te naknadno u Slušaonici HRT-a.