Rasberger: ATP Umag je bio na korak do tvrde podloge

U emisiji Sport i glazba gostovao je Slavko Rasberger, nekadašnji direktor umaškog ATP turnira, čovjek koji je zaslužan što Hrvatska danas ima jedan od najdugovječnijih ATP turnira na svijetu. Njegova sposobnost i poznanstva dovodila su ponajveća imena svjetskog tenisa, a u razgovoru s Lovorkom Magdićem prisjetio se 20 godina rada na turniru, ali i otkrio kako je naučio biti kvalitetan direktor takvog jednog turnira koji traje već 35. godina.  

Koliko znači ovoliko duga tradicija održavanja turnira?

– To je vrlo jednostavno ako pogledate koliko se direktora turnira toliko dugo održalo. Do moje posljednje godine 2010., samo nas je u svijetu trojica imalo po dvadeset godina rada. U toliko godina stvoreno je mnogo poznanstava. Jedan tako mali turnir iz ne baš velikog grada pet je puta dobivao nagradu za izvrsnost. Ne želim se hvaliti, ali ne znam koliko je turnira to uspjelo. Iza toga stajao je moj uspjeh, ali i uspjeh moje obitelji i najmanje 20-ak djelatnika koji su sa mnom radili, govori i dodaje:

- Prije nego što sam otišao u mirovinu, u razgovoru s Ivanom Ljubičićem rekao sam mu da bi on trebao biti moj nasljednik. Međutim, koliko god bio ushićen, rekao mi je: "Da se ja toga prihvatim, trebao bih hodati dvije godine uz Vas da to naučim." A to je rekao jedan Ljubičić koji je bio treći na svijetu i koji je znao sve o svijetu tenisa.

Kako se nauči biti direktor turnira?

– Prvo morate poznavati neki jezik, potom imati kontakte s ljudima, međutim – za biti direktor morate biti rođeni za to. Često su me pitali kako je moguće da sam s određenim ljudima u kontaktu, ali ja to ne znam objasniti. To sam jednostavno uvijek imao u sebi, rekao je pa nam podijelio anegdotu: 

- Kada smo odlučili napraviti turnir u Umagu, u jesen 1989. godine, doveo sam u Stella Maris glavnog direktora turnira u Rimu i jednog od glavnih ljudi iz ITF-a. Tada je ondje bila bara puna komaraca, a gdje su danas tereni – sadio se krumpir. Ja još uvijek nisam dokučio kako su mi ta dva čovjeka mogla povjerovati da će tu biti turnir... Ali jesu. I zato je turnir došao u Umag.

Ivanišević, Muster, Moya, Ferrero, Nadal, Đoković, Wawrinka — samo su neki od svjetskih teniskih velikana koji su igrali u Umagu. Kako ste dolazili do njih s obzirom na budžet s kojim je turnir raspolagao?

– Vrlo jednostavno. Naučio sam slušati pametnije od sebe. Ne prodavati pamet, nego učiti. Znao sam tko su ti ljudi, direktori svjetskih turnira. S njima sam razgovarao, i oni su meni rekli što i kako raditi. Imao sam savršen tim u to vrijeme. Sa mnom su svih 20 godina radila moja tri sina. Najstariji sin imao je zadatak družiti se s tenisačima, da osluškuje što kome odgovara, i to je meni prenosio. I zbog toga smo imali velik uspjeh s tim igračima.

Za kraj je govorio o neostvarenoj ideji da se turnir prebaci sa zemljane na tvrdu podlogu, čime bi postao idealna priprema za američku turneju što bi podiglo kvalitetu turnira.

– Na turnir je par godina dolazio Amerikanac Alan Schwartz, tada predsjednik Američke teniske federacije. U razgovoru s njim rekao sam mu da bih, zbog termina turnira, koji pada uoči američke turneje pred US Open, volio da Umag (s 2010. godinom) prijeđe na tvrdu podlogu. Odgovorio mi je: "To je direktno protiv mene. Ali ako bih ikome pomogao, onda bi to bilo tebi." Rekao je da će srediti prelazak na hard, da će mi dovesti američke televizije i sponzore... Međutim, moji sponzorski prijatelji su me poslali u mirovinu i od toga nije bilo ništa. Zato mi je žao. Ne zbog mene, nego zato što bi to ATP Umag podiglo vrlo visoko, poručio je Rasberger.

Cijeli razgovor donosimo u nastavku.