Morska sirena iz Lekenika

U emisiji Bombonijera Drugog programa Hrvatskog radija gostovala je Kristina Ivanuš, djevojka koja je odrasla u SOS Dječjem selu Lekenik, a od najranijeg je djetinjstva okusila što znači borba za život. Pobijedila je sve, pa i bolest perifernih živaca koja joj je dijagnosticirana sa 6 godina. Danas je Kristina uspješna mlada žena, studira marketing i komunikacije, radi, bavi se ronjenjem s bocama, podvodni je model, a 2020. dobila je nagradu za najuspješniju štićenicu SOS Dječjeg sela na svjetskoj razini. 

Kristina Ivanuš u Lekenik je stigla sa samo 4 godine, nešto osobnih stvari i 4 godine starijom sestrom. Otac nasilnik godinama je maltretirao obitelj, zbog čega je majka pobjegla i ostavila djevojčice s njim. On ih se pak pak vrlo brzo odrekao i ostavio u SOS Dječjem selu. Pokazalo se da je to bilo najbolje moguće rješenje tada.

- Sestra i ja došle smo u SOS Dječje selo iz jedne vrlo ružne sredine. To tada nismo znale, tek sada shvaćamo. Otac je tukao sestru i mamu, on je razlog raspada naše obitelji. Moglo je sve biti puno drugačije, uopće ne znam zašto bi se itko tako ponašao prema svojoj obitelji.  Majka je zbog toga svega otišla. Toliko je bila loše da je ostabila dvoje djece same u kući jer više nije mogla trpjeti maltretiranje i zlostavljanje. 10 godina je tako živjela i jednostavno je to bio jedini izlaz. Na kraju je dobro završilo. Najgore je kada dijete ostane u obitelji koja ne funkcionira i muči se. Ovo je bio jedini izlaz, koliko god težak, ali jedini.

- Uz sve to, sa 6 godina dijagnosticirana mi je bolest perifernih živaca. To je bolest koja nema puno ljudi i ne zna se puno o njoj. Simptomi su mi bili trnci u rukama i nogama, te sam brzo gubila snagu. Najveći šok mi je bio kad su mi u početku rekli da neću moći hodati! Tada mi je doktorica zabranila aktivnosti i sport. Nisam smjela rolati, smjela sam napraviti samo dva kruga oko Lekenika! To su dva jako mala kruga, za dijete je to strašno. Često sam bila po bolnicama i izostajala iz škole. Teta Goga, koja mi je tada bila SOS mama, je baš pun vremena provodila sa mnom, iako je brinula o nas šestero. Znam da joj nije bilo lako, govori Kristina Ivanuš.

Danas Kristina Ivanuš studira marketing i komunikacije, živi u Studentskom domu Stjepan Radić, radi kako bi si mogla platiti fakultet, bavi se ronjenjem s bocama i nagrađivani je podvodni model. 

- Ronjenjem sam se počela baviti zahvaljujući fotografu Damiru Zurubu, mojem instruktoru. On je prije 6 godina došao u Lekenik i rekao da želi osigurati djeci tečaj do instruktora ronjenja. Tada sam upoznala podvodni svijet. To je teško opisati, treba doživjeti tu ljepotu, disanje pod morem i taj svijet. Najljepše iskustvo ronjenja koje sam doživjela je bilo na Maldivima s morskim psima, kornjačama. To je adrenalin samo takav! More je toplo, tirkizno, 30 stupnjeva. Predivno! A kod nas najljepše trenutke pamtim s Visa, to je nešto posebno. Toliko je potopljenih aviona, brodova, tamo sam i vidjela najviše ribe. Kakav je to životinjski svijet!

2020. Kristina Ivanuš dobila je nagradu Hermann Gmeiner, za najbolju štićenicu SOS Dječjeg sela na svjetskog razini.

- Bilo nas je oko 110 prijavljenih. Ja tih mjesec dana nisam živjela i ne znam kako su me ljudi tada izdržali. Samo sam ulazila u link i gledala kako se kreću glasovi. I kada sam vidjela da sam pobijedila, doslovno sam vrištala od sreće. Dobila sam novčanu nagradu, koju sam stavila sa strane, za budućnost jednog dana. Ne treba mi sada,  tako da štedim. Uvijek je dobro imati svoj novac sa strane da ne morate posuđivati od drugih, zaključila je Kristina.

Cijelu reportažu o životu Kristine Ivanuš emitiranu u emisiji Bombonijera poslušajte u nastavku.