Tko je bio Zvonimir Bajsić?

Zvonimir Bajsić svoj je život posvetio pisanju i režiranju za radio, kazalište i televiziju te se zbog velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada, kao i više od 50 radijskih adaptacija njegovih radiodrama na strane jezike, prije svega smatra našim najvećim radijskim autorom svih vremena. No važan je i za povijest televizije, možda ponajprije kao redatelj "Sumorne jeseni" (1969.), prve igrane dramske serije u našoj povijesti. 

U mladosti je svirao violinu i klavir, pisao poeziju, prevodio. Govorio je francuski, njemački i češki. Bio je izbačen s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pa je studij estetike kod profesora Jana Mukařovskog nastavio u Pragu. Nakon povratka iz tog grada, koji je na njega ostavio golem utjecaj, zajedno sa Zvonimirom Golobom radi u antikvarijatu, a 1950. zapošljava se na tadašnjem Radio Zagrebu, gdje će režirati više od 250 naslova.

Kada su zbog tehničkog napretka 1960-ih kvalitetno snimljene dokumentarne terenske stereosnimke postale dostupnije, Bajsiću to donosi jedan sasvim novi svijet u uši, a u ruke nove mogućnosti dramaturgije zvuka. S premijerom "Zbogom" iz 1968. godine, "pišući mikrofonom", oblikovao je temelje jedne sasvim nove umjetničke forme, dokumentarne radiodrame i tako inspirirao brojne autore u zemlji i svijetu. Od ton-majstora koje je pozivao u koautorske tandeme do tada mladih radijskih redatelja, ali i cijele tadašnje međunarodne zajednice radijskih dokumentarista – svi oni duboko su se i trajno inspirirali Bajsićevim istraživanjima dokumentarne radiodrame. Kako je zabilježio njemački radijski autor Peter Leonhard Braun: "Bio je autor velikog zamaha, čovjek koji je svojom umjetnošću uvijek težio dodirnuti zvijezde. Čovjek s porukom, ne samo majstor nego i maestro."

Zagrebačku školu dokumentarne radiodrame i Bajsićev inovativni pristup zvuku, ali i tišini, spominju njemački udžbenici radiofonije, fonoteke svjetskih radiopostaja čuvaju adaptacije njegovih drama na razne jezike, a mogu se naći i u online arhivi Sveučilišta Bauhaus u Weimaru, na odsjeku za eksperimentalni radio. Njegov citat o tišini kao materijalu radija – "Tišina je zapravo ono što zovemo dobrom zemljom. Plodotvorna i maštotvorna." ("Tišina, sinopsis za zvučni esej", 1978.) – i danas stoji na ulazu u radijske studije Australskog državnog radija.

Povodom 100 obljetnice rođenja Zvonimira Bajsića (Zagreb, 19. listopada 1925. – Zagreb, 11. kolovoza 1987.) poslušajte eksperimentalnu dokumentarnu radiodramu "Zbogom" prvi put predstavljenu 1968. godine i koja je danas poznata kao prvi radio-feature snimljen i emitiran na nekadašnjoj Radioteleviziji Zagreb. Zbogom je kolaž dramskih situacija u kojima su dokumentarni zvukovi asocijativno montirani kako bi angažirali slušatelja da postane sukreator. Bilo je uobičajeno da se tekst stavlja na prvo mjesto, a onda zvuk kao ilustracija, kao scenografija. Zvonimir Bajsić ovoga puta kreće od sasvim druge premise. Dokumentarni zvuk stavljen je u prvi plan i njime se piše, a montaža je jasan autorski komentar. Svaki upotrijebljeni zvuk sa sobom nosi poticaj na mnoge asocijacije iz naše kolektivne svijesti, ali i na neprebrojiv niz osobnih asocijacija.

U subotu 18. Listopada od 18 sati na Prvom programu Hrvatskoga radija u emisiji Radio scena – Izlog dramskog programa emitiramo radio dramu „Čovjek koji je spasio Nizozemsku“ prema tekstu Antuna Šoljana , a u režiji Zvonimira Bajsića. 

Tekst Antuna Šoljana, iako napisan osamdesetih godina prošlog stoljeća, i danas je izrazito aktualan. Legenda o dječaku koji je prstom začepio rupu u nasipu i spasio zemlju, Šoljanu je tada poslužila za duhovitu alegoriju o položaju Hrvatske u ondašnjoj državi u čije žarište postavlja lik gastarbajtera koji neviđenom hrabrošću zadužuje stranu zemlju u koju je došao trbuhom za kruhom. Također, zanimljivo je danas da je Šoljan anticipirao i odnos prema imaginarnoj europskoj zajednici u kojoj prepoznajemo današnju Europsku uniju. Ovaj nadasve zanimljiv tekst igran je u Dramskom programu Radio Zagreba u Bajsićevoj režiji koja ga je nadogradila duhovitim lažno dokumentarnim pristupom, prirodnošću koja se poigrava s fikcijom da bi se sve pretvorilo u doživljaj alegorijsko-satričnog hibrida. Bajsić je svoje tada već izbrušeno majstorstvo u ovoj režiji doveo do umjetničkog djela i potvrdio svoj status koji je tada već dugi niz godina imao u europskom radijskom prostoru. Za režiju dobio je nagradu Prix Futura na međunarodnom festivalu u Berlinu 1985. godine

U nedjelju 19. listopada na Trećemu programu Hrvatskoga radija od 11 sati možete poslušati “Zagrebačko proljeće 2004” dokumentarnu radio dramu ugledne autorice Šveđanke Barbro Holmberg, koja je radila za Finski radio. To je priča o prijateljstvu i posvećena je uspomenama na Zvonimira Bajsića.

Gospođa Holmberg je u Zagrebu snimila Bajsićeve prijatelje, ali i njegovu djecu Tomicu i Pavlicu Bajsić pokazujući kako sjećanja na njega još uvijek žive.

Sve emisije nakon emitranja ostaju dostupne u Slušaonici Hrvatskoga radija.