Povjerenica Albuquerque: Ne morate biti bogati kako biste investirali

Hrvatski građani u bankama drže više od 42 milijarde eura, dok se Europa bori s globalnom konkurentnošću. Kako aktivirati taj "uspavani" kapital i pretvoriti u ulaganja koja će donijeti veće prinose štedišama, a tvrtkama potreban zamah? O Uniji štednje i ulaganja, novim mirovinskim proizvodima te ulozi hrvatskih stručnjaka u europskim institucijama, Silvija Bionda Njikoš razgovarala je s europskom povjerenicom za financijske usluge, Mariom Luisom Albuquerque.

Povjerenice Albuquerque, nedavno ste se sastali s našim bivšim ministrom financija Markom Primorcem, koji je napustio dužnost kako bi se pridružio Europskoj investicijskoj banci (EIB). Što za zemlju poput Hrvatske znači imati svoje dužnosnike na visokim pozicijama unutar institucija kao što su ECB i EIB?

Mislim da je to odraz činjenice da u svojoj zemlji imate vrlo kompetentne ljude čija se stručnost prepoznaje na europskoj razini. A Europa se upravo na tome temelji – na traženju najboljih kadrova, bez obzira na to iz kojeg dijela EU dolaze, te omogućavanju tim ljudima da svoje znanje, stručnost i sposobnosti stave u službu cijele Europe. Kada preuzmemo europske uloge, naravno da smo vezani obvezom služenja europskim interesima. No, zapravo je europski interes ujedno i interes svake države članice. Stoga je dobro da se raznolikost, ali i talent, znanje i kapaciteti svih dijelova Europe prepoznaju i na ovim pozicijama.

Na ovoj ste dužnosti više od godinu dana. Možete li nam dati detaljniji uvid u svoj portfelj i ciljeve koje nastojite postići?

Tako je, moj portfelj se odnosi na financijske usluge i financijska tržišta u njihovim različitim dijelovima, elementima i dimenzijama. Moj vodeći projekt je Unija štednje i ulaganja. Njome pokušavamo stvoriti istinsko jedinstveno tržište financijskih usluga jer još uvijek imamo mnogo prepreka, a to je na neki način inovativan pristup starom problemu. Dakle, umjesto da gledamo samo dijelove financijskog tržišta, promatramo ga u cjelini. Gledamo tržišta kapitala, banke, ali i građane – građane koji štede i koji bi trebali imati prilike i poticaje za ulaganje kako bi ostvarili veće povrate. Gledamo mirovinske fondove i adekvatnost mirovina. Pratimo i nove sudionike, poput fintech kompanija i inovativnih tvrtki u digitalnom prostoru. Sve to nastojimo integrirati u koherentan i učinkovit financijski sustav.

Spomenuli ste ljude, a oni su najvažniji. Koje se mjere poduzimaju kako bi se građanima stvorile bolje financijske prilike i što je zapravo SIU (Unija štednje i ulaganja)?

Čak i kada govorimo o politikama koje se možda čine udaljenima od građana, sve što radimo na europskoj razini usmjereno je upravo na ljude. Jer, ako u konačnici ne osiguramo bolji život i standard našim građanima, onda to nema smisla. U sklopu Unije štednje i ulaganja imamo mjere koje su izravno usmjerene na ljude na vidljiv i razumljiv način. „Račun za štednju i ulaganja“ zamišljen je kao nešto što neke države članice već imaju, ali većina nema. Riječ je o stvaranju jednostavnog i pristupačnog načina da ljudi dio svoje štednje ulože na tržišta kapitala – osobito ako ulažu dugoročno i u diversificirane portfelje, odnosno ako "ne drže sva jaja u istoj košari". Podaci pokazuju da će povrat, odnosno ono što dobijete natrag, biti veći ako tamo ostanete dovoljno dugo u usporedbi s tim da novac samo ostavite u banci. Dakle, cilj je ponuditi jednostavna rješenja – ništa komplicirano, ništa s prevelikim rizikom, bez kriptovaluta. Radi se o jednostavnim "paketima" proizvoda koji bi odgovarali prosječnoj osobi. To bi moralo biti vrlo jednostavno i dostupno, bilo u digitalnom ili fizičkom obliku, ovisno o željama. Vrlo važna značajka je da ne bi smjelo biti minimalnih iznosa. Ako možete odvojiti samo 10 eura, trebali biste moći investirati tih 10 eura. Ne morate biti bogati da biste investirali. Zapravo, trebali biste moći profitirati od ulaganja upravo ako niste bogati, jer će vam to još više pomoći. To je ključan dio.

No, iz iskustava u drugim zemljama znamo da su za uspjeh ovog modela potrebni porezni poticaji, jer oni motiviraju ljude na promjenu ponašanja. Radi se o raspodjeli štednje u različite "džepove": nešto ostavite u banci jer vam novac može zatrebati u kratkom roku, nešto uložite na tržišta kapitala, nešto u mirovinski fond ili policu osiguranja. Kada to dobro rasporedite, ukupno ćete imati veći prinos – vaša će štednja raditi za vas na bolji način.

Ovo je poruka za nacionalne vlasti.

To je isključivo njihova odgovornost jer samo nacionalne vlasti mogu odlučivati o poreznim poticajima. To bi uvelike pomoglo: pomaže ljudima, a istovremeno čini postojeća sredstva dostupnima za financiranje europskih projekata i tvrtki. Također, ljudi bi trebali moći investirati i drugdje ako to žele, ali na ovaj način bi bilo više dostupnog kapitala za naše tvrtke, naše prioritete i sve što Europi treba kako bi povratila svoju konkurentnost. To se odnosi i na naše mirovinske sustave.

Hrvatski građani drže velik udio svoje štednje u bankama. Do kraja 2025. godine, depoziti hrvatskih građana dosegli su 42,3 milijarde eura. Kako se taj novac može usmjeriti prema mehanizmima kao što je PEPP (Paneuropski osobni mirovinski proizvod)?

Poznato nam je da prva verzija PEPP-a nije bila previše uspješna. Analizirali smo situaciju, pokušali shvatiti zašto je tako i već smo u studenom iznijeli prijedlog za izmjene kako bismo vidjeli možemo li ga učiniti privlačnijim. Ovdje je riječ o privatnim mirovinskim proizvodima – ljudi imaju javni sustav, imaju strukovne mirovine, a oni koji mogu i žele, vole imati i druge instrumente. PEPP je instrument koji služi tome da stavite nešto novca sa strane za svoju buduću mirovinu. To je dodatni alat, a smatramo da bi ljudi trebali imati mnogo opcija na izbor.

Hrvatska ima obvezni drugi mirovinski stup koji upravlja značajnom imovinom. Može li Unija štednje i ulaganja pomoći da se taj kapital usmjeri prema domaćem realnom gospodarstvu, s obzirom na to da se Hrvatska uvelike oslanja na mala i srednja poduzeća?

To je zapravo realnost cijele Europe. Većina naših tvrtki su male i srednje, iako se definicija "malog i srednjeg" može razlikovati ovisno o tome gdje se nalazite i o veličini države članice. No da, to je tipična korporativna slika u Europi. Mirovinski fondovi su izuzetno važni jer su i dalje najučinkovitiji način za premošćivanje jaza između štednje građana (onoga što nazivamo malim ulagateljima) i tržišta kapitala. Nigdje nema razvijenog tržišta kapitala bez snažnih mirovinskih fondova. Oni su ključni jer imaju dugoročne obveze i odgovornosti, pa stoga mogu ulagati u dionice (vlasnički kapital). Oni mogu biti ono što nam je prijeko potrebno – "strpljivi kapital". Kapital koji može čekati rezultate. Ako želite da tvrtke inoviraju i rastu, krediti nisu uvijek pravo rješenje za njihove financijske potrebe. Pravo rješenje je vlasnički kapital (equity), a to se dobiva putem tržišta kapitala. Zato su nam potrebni mirovinski fondovi; to će njima omogućiti dobre prinose, što pomaže budućim umirovljenicima, a ljudima omogućuje da svoj novac ulože tamo gdje će povrat biti veći. Zapravo smo svim državama članicama preporučili razvoj drugog mirovinskog stupa, odnosno strukovnih mirovina. 

Regulacija je vrlo važna. Kakvu ulogu vidite za ESMA-u danas i u budućnosti?

Regulacija je važna jer tržišta kapitala i financijska tržišta trebaju pravila. Ona su previše značajna, a u prošlosti smo imali nekoliko financijskih kriza i znamo da moraju biti pravilno regulirana kako bi se rizicima upravljalo na adekvatan način. No, znamo i da trebamo funkcionalna financijska tržišta. Ono što pokušavamo učiniti ovdje u Europi, kao što sam rekla, jest stvoriti jedno jedinstveno tržište. Jedna od prepreka za koju znamo da postoji jest činjenica da regulatori u svakoj državi članici, čak i kada su pravila zajednička, ta pravila primjenjuju na različite načine. Za bilo kojeg investitora ili tvrtku koja traži financiranje izvan granica svoje države unutar Europske unije, to zapravo znači otpor, trenja i različita pravila. Kako sam nedavno čula, ne osjećaju se uvijek dobrodošlo.

To moramo promijeniti jer u Europi imamo mnoštvo resursa. Imamo dovoljno novca za financiranje naših prioriteta, ali ga držimo u 27 različitih džepova, a to tako ne funkcionira. Moramo udružiti resurse. Ono što predlažemo za ESMA-u jest da za sistemski relevantne sudionike na tržištu – one koji se bave trgovanjem i post-trgovanjem, dakle vezano uz burze i način na koji one funkcioniraju – za one koji su veliki, važni i posluju uglavnom prekogranično, bude puno učinkovitije izvještavati jednog nadzornika umjesto njih dvadeset. Ako su učinkovitiji, imat će manje troškove, što koristi svima nama.

ESMA će također imati riječ oko mogućeg spajanja regionalnih tržišta kapitala, točnije njih osam. Hrvatska ima strategiju razvoja svog tržišta kapitala, a dio te nove strategije uključuje spajanje osam regionalnih burzi. Vidite li možda Jugoistočnu Europu kao buduće integrirano financijsko područje i može li Hrvatska igrati vodeću ulogu u tom procesu?

Dopustite mi da pojasnim – ESMA, kao dio nadzornog svijeta, sudjelovat će u nadzoru, ali neće biti presudna u tome hoće li se to spajanje dogoditi ili ne. No, ovo je vrlo inspirativan projekt jer je integracija tržišta upravo ono što pokušavamo stvoriti s Unijom tržišta kapitala, koja je dio Unije štednje i ulaganja. Kretanje u tom smjeru ovih osam zemalja (od kojih jedna nije članica EU) pokazuje da se doista krećemo u pravom smjeru. To je točno ono što želimo: interoperabilnost, smanjenje barijera i udruživanje resursa kako bismo postigli razmjer (skalabilnost).

Financijska tržišta, za razliku od nekih drugih djelatnosti, trebaju razmjer jer upravo on smanjuje troškove i omogućuje da prilike budu iste gdje god se nalazili. Ono što mi pokušavamo je integracija na razini svih 27 članica. Vidjeti da osam zemalja to prepoznaje i ide naprijed zapravo je inspiracija. To je nešto što pomno pratimo i savršeno je kompatibilno s projektom integracije na europskoj razini. To je svojevrsna preteča, pratimo to s velikim zanimanjem i drago nam je vidjeti da se to percipira kao dobar iskorak. 

Možete li objasniti širu strategiju za europsku konkurentnost i ulogu "kompasa konkurentnosti"?

Tako je, vjerojatno ste čuli za Draghijevo izvješće objavljeno 2024. godine. To je u osnovi bila dijagnoza problema koje Europa ima i razloga zašto postajemo manje konkurentni u usporedbi s našim globalnim suparnicima. Ne radi se o tome da se mi kao države članice natječemo jedni protiv drugih, već o tome da se mi kao Europa natječemo na globalnoj razini, u cijelom svijetu. Postoji niz problema s kojima se suočavamo, a oni su dijagnosticirani i identificirani u Draghijevom izvješću. "Kompas konkurentnosti" (Competitiveness Compass) to zapravo prevodi u akcijski plan – on pokazuje kako namjeravamo riješiti te identificirane probleme.

Unutar tog kompasa imamo mnogo različitih strategija, a Unija štednje i ulaganja jedan je od njezinih dijelova. To je ono što nazivamo "horizontalnim pokretačem". To znači da se osigurava funkcionalnost financijskog sustava; ako zamislite financijski sustav kao mrežu cijevi, te cijevi moraju biti čiste kako bi voda mogla teći. U ovom slučaju, kako bi novac mogao teći tamo gdje je najpotrebniji i najkorisniji – tamo gdje tvrtke mogu pronaći prave prilike, a investitori ostvariti najveće povrate. Moj je posao osigurati da te cijevi budu čiste.

Razgovor s povjerenicom poslušajte u emisiji Hrvatskoga radija Dossier Europa.