VIZA: Eric Hauck o aktualnoj političkoj situaciji u Španjolskoj

Španjolski premijer Pedro Sanchez mogao bi dobiti drugi mandat i ranije nego što se očekivalo. Izvjesno je da će socijalistički vođa dobiti podršku u parlamentu kad bude potpisan sporazum s katalonskim strankama koje su zahtijevale da parlament usvoji zakon o amnestiji za sve umiješane u pokušaj katalonskog odcjepljenja 2017. godine. O aktualnoj političkoj situaciji u Španjolskoj Ana-Bella Leikauff razgovarala je s predstavnikom katalonske vlade u Hrvatskoj, Ericom Hauckom.

- Pedro Sanchez vjerojatno će ponovno biti premijer i to zahvaljujući upravo ovom dogovoru. To je dobro za cijelu Španjolsku. Moram podsjetiti da je većina Katalonaca, ne samo onih koji su za neovisnost, svoj glas na izborima dala za socijaldemokratske ideje, kao i za stranke koje se zalažu za neovisnost koje su pak dale potporu Pedru Sanchezu. On, unatoč tome što nije dobio većinu glasova na izborima, uz pomoć Katalonaca ponovno može biti predsjednik vlade što znači da stranke desnice koje su provodile represiju nad Katalonijom više neće biti na vlasti. To je za nas važno, ali ne i najvažnije. Ono što jest najvažnije je to da smo kroz ove političke pregovore promijenili zamah. Ne bih ga nazvao povijesnim jer u politici je potrebno vrijeme za sve, tvrdi  Hauck. 

Možda se pokaže povijesnim.

- Da, ako se pokaže da je ono što je potpisano doista stvarno, moći ćemo ga nazvati povijesnim. No to nije samo amnestija jer to je možda najglasnije odjeknulo, ali to je samo potez koji nas je vratio za pregovarački stol kao ravnopravne sugovornike. Od prvog desetog 2017-2 kad je održan referendum o neovisnosti valja istaknuti da katalonska vlada nikad nije odustala od dijaloga, pa čak ni kad za pregovaračkim stolom preko puta nije bilo nikoga. Španjolska je priznala da postoji politički sukob između Katalonije i španjolske države. Sad smo otišli korak dalje jer nakon sedam godina represije zbog koje je devet katalonskih vođa bilo u zatvoru, sad imamo amnestiju za više od tri tisuće ljudi koji su bili progonjeni zbog svojih političkih ideja, uključujući i mene. Dosad smo govorili o temeljnim ljudskim pravima koja moraju biti priznata, među njima i pravo da Katalonija mora biti priznata kao nacija i to vrlo stara. Tu je i pravo na naš katalonski jezik kojim govori više od deset milijuna ljudi. Ono što je važno u trenutačnoj situaciji jest da ne smijemo zaboraviti ni gdje živimo. Mi smo mediteranska nacija, poznati smo po solidarnosti i prema drugima, primjerice i prema zemljama Balkana. Sad imamo dva velika sukoba, onaj u Ukrajini i onaj na Bliskom istoku i zbog toga moramo na umu imati i dobrobit katalonskog naroda. Sad možemo govoriti o političkom rješenju našeg konflikta, a to je trebalo biti na dnevnom redu još prije sedam godina.

Amnestija je tek prvi korak, što će se događati nakon toga? Mislim tu naravno na referendum, hoće li možda samo amnestija biti dovoljna za katalonsku potporu?

- To je prvi i nužni korak. I bit će dovoljan jer taj je korak velik. Dosad represija nije prestajala, a vjerojatno postoji dio španjolske države i desnice koji će učiniti sve što mogu da ovo zaustave i preokrenu situaciju jer baš kao i svim populistima, to im je način da dobiju više glasova. Za njih su Katalonci neprijatelji i to je velika razlika između njih i socijaldemokratskih stranaka. Ne mislim tu samo na Sanchezovu stranku, tu je i Sumar i još lijevih stranaka u Španjolskoj koje podupiru pravo na samoodređenje. Ako smo izgladili politički sukob i ako smo na početnoj poziciji, možemo razgovarati i o onome što je dovelo to tog sukoba. Tu je naravno i europska agenda i činjenica je da se između desnice i lijevih stranaka vodi borba i oko poimanja demokracije i europskih vrednota. Katalonija je u toj borbi naravno na strani Europe i zbog toga želimo da vlada koja sjedi u Madridu bude na toj liniji. Kad o ovom procesu govorimo o Kataloniji, to je proces koji nije usmjeren protiv nikoga, mi smo Europljani, baš poput Škota želimo ostati u Europi i to je također dio ovog dogovora.

Španjolska vlada podnijela je i zahtjev da se katalonski, baskijski i galicijski jezik priznaju kao službeni jezici Europske unije.

- Slažem se sa španjolskim ministrom vanjskih poslova koji je branio katalonsko stajalište u europskim institucijama. Katalonski, baskijski i galicijski jezik službeni su u Španjolskoj i katalonski je napokon, zahvaljujući ovom zamahu dobio pravo korištenja u španjolskim institucijama. Dosad se mogao ponekad čuti u gornjem domu parlamenta, no sad to pravo imamo i u donjem domu. To je simboličan, ali jako važan korak. Taj zahtjev guramo već jako dugo, trideset je godina prošlo od sporazuma u Maastrichtu, od službenog osnutka Europske unije, od održavanja Olimpijskih igara u Barceloni, tad smo već to tražili. Želimo postati 25-i službeni jezik u Europskoj uniji čime će se pojačati slika različitosti i bogatstva kultura u Europi. I vi znate koliko je važno to što se možete obratiti Europskom parlamentu i drugim institucijama na svom jeziku. Deset milijuna ljudi govori katalanskim jezikom, to je više od hrvatskog, finskog, danskog. Svjesni smo nezadovoljstva nekih članica koje misle da u ovom trenutku postoje puno važnije stvari od uvođenja novih jezika, no tu se radi o ljudskim pravima, to nije dijalekt, nego stari europski jezik pa je tu riječ i o pravdi.

Kad govorimo o neovisnosti, postoji li službeni broj koliko je Katalonaca za takav scenarij, jer glasovi dani na parlamentarnim izborima ne moraju biti pokazatelj za to.

- Znate, mi Katalonci smo jako pragmatični. Mi smo zemlja trgovaca, a ne osvajača i na svakim izborima glas dajemo onome što je za nas najbolje. Bili bi ludi da radimo drugačije. To znači da ne možete znati koliko je ljudi za neovisnost na temelju lokalnih, parlamentarnih ili europskih izbora. Jedini način na koji to možemo doznati je putem referenduma. I to na onom na kojemu će sudjelovati svi Katalonci, naravno samo u Kataloniji. No je li doista važno koliko nas ima ili je važno pitanje što Katalonci žele? Ja sam protiv toga da se svakog mjeseca prebrojavaju glasovi za neovisnost i ima li ih više ili manje od pedeset posto. To je također nešto što mora biti dogovoreno, pitanje koji bi to postotak bio prihvatljiv da pokaže da Katalonci žele odlučivati o svojoj političkoj budućnosti. Hoće li kraj utrke biti referendum o neovisnosti? Ne, neovisnost će vjerojatno biti samo jedno od pitanja na referendumu. Kraj puta je kad mi dobijemo prigodu, legitimno, demokratsko, univerzalno pravo na odlučivanje kakav oblik političke budućnosti želimo. To je ista debata poput one želimo li republiku ili monarhiju, to je legitimno pitanje.

Tu je naravno i pitanje oko održavanja referenduma, on bi se trebao dogoditi samo u Kataloniji, no španjolski ustav to ne dopušta.

- Ono o čemu govorimo je politička budućnost Katalonaca, a ako ne priznajete Kataloniju kao naciju, onda je taj razgovor pristran. Sad smo na točki u kojoj se to priznaje, mi smo politički entitet koji želi odlučiti o svojoj budućnosti. Zašto se zaboravlja da Katalonci mogu odlučiti i ostati u Španjolskoj. Mi ne želimo prekid sa Španjolskom, ne želimo razvod, mi samo želimo preispitati naš odnos.

Gospodin Puigdemont iznio je i ideju o mogućem posredniku.

- To je na stolu. Ne znam hoće li to biti međunarodni posrednik, no mi smo ti koji smo u posljednjih sedam godina inzistirali na pregovorima i strpljivo čekali da dobijemo sugovornika. Sad kad se to dogodilo, normalno je u politici da ćemo imati i neka suprotstavljena gledišta. Potreban je proces koji će biti dug, tu može pomoći neovisni posrednik, a s obzirom da bi proces mogao imati i međunarodni odjek, zašto ne i međunarodni posrednik.

Konzervativci daju potporu prosvjedima koji se održavaju zbog dogovora Sancheza i Katalonaca, a gospodin Feijoo poručuje da Španjolci ne smiju dati potporu vladi nastaloj na lažima.

- Mi smo na to naviknuti i ne bi smjeli zaboraviti korijene Partido popular. Još do nedavno u Španjolskoj je bila diktatura, teško je ponekad vidjeti razliku između desnice i krajnje desnih stranaka. Mi smo navikli da imamo dvije strane, no stvari su se promijenile i ja vjerujem u nove naraštaje koji shvaćaju da je različitost dobra. No za sada konzervativci nisu pokazali da su spremni postati u potpunosti demokratski, mislim da u njihovim redovima postoji neka vrsta alergije na glasovanje. Pokazali su da jedini dijalog koji razumiju dolazi kroz represiju, bilo ona politička i gospodarska. Nakon prvog listopada 2017-e i sam sam bio uhićen. Nije u redu da se to događa u demokratskoj zemlji u dvadeset i prvom stoljeću. Morate biti oprezni s takozvanom dubokom državom, no želimo vjerovati da smo napokon pronašli okvir u kojemu možemo napredovati. I ponavljam, ne protiv Španjolske, nego uz nju, u drugačijem odnosu.

Razgovor poslušajte u nastavku.