Zašto je Francuska u krizi?

Francuska je u razdoblju duboke političke neizvjesnosti nakon nedavnog pada Vlade, a pred francuskim je predsjednikom Emmanuelom Macronom najveći izazov u mandatu: mora naći novog premijera.

Izazov je veći od svih ostalih jer će se svaki novi premijer suočiti s istim podijeljenim parlamentom. Novi parlamentarni izbori nisu mogući prije srpnja, a kako je do krize došlo objasnio je dugogodišnji dopisnik HRT-a iz Pariza Mirko Galić:

- Francuska Peta Republika došla je nakon nestabilnosti koju je živjela od kraja drugog svjetskog rata pa do povratka de Gaullea na vlast 1958. godine. Upravo je Peta Republika konstituirana tako da odgovori na izraze nestabilnosti koju je imala Četvrta Republika. I Peta Republika, za razliku od Četvrte, vrti se oko jedne jake ličnosti na cijeloj državi koji ima svoju političku stranku, vrlo jaku i najmoćniju u državi, koja ima svoju većinu u parlamentu i koja ima na osnovi tih pokazatelja vladu koja je homogena, efikasna i koja djeluje s povjerenjem ili na povjerenje građana. To su uvjeti ili elementi stabilnosti Pete Republike. 

Međutim, oni su postepeno slabili da bi sa predsjednikom Macronom došli u pitanje. On je improvizirao sa političkim strankama, pa je formirao vlastitu stranku za prvi mandat, pa je formirao vlastitu stranku za drugi mandat i Francuzi izgubili povjerenje u njega. On nema političku stranku. Nema većinu u parlamentu, sada nema ni vladu. Stvoreni su svi uvjeti za nestabilnost koja može potrajati dulje jer se ne vidi kako će predsjednik Macron sastaviti i može li uopće sastaviti političku većinu da može vladati i da može nametnuti novu vladu koju će parlament prihvatiti.

Rizik za Macrona je da njegovi politički protivnici nastave glasati protiv svakog novog premijera, sve do vjerojatnih novih parlamentarnih izbora. Galić o Macronu kaže:

- On je imao problem od početka s Francuzima i Francuzi s njime jer ta veza nije funkcionirala. On je pobijedio i prvi i drugi put zato što su Francuzi birali između njega i predstavnika krajnje desnice. On je dobio povjerenje da ne bi državu dali u ruke krajnjoj desnici. S druge strane, ostao je dužan Francuskoj jer nije proveo gotovo nikakve reforme. I kad je pokušavao s reformom mirovinskog osiguranja, onda je naišao na velike otpore. 

Francuzi su skloniji revolucijama nego reformama. Stao je na pola puta i ne vidim na koji način u te dvije i pol godine koliko mu još predstoji može sastaviti ili formirati novu političku stranku, to je nemoguće. Sastaviti većinu u parlamentu i to je vrlo teško i vrlo dvojbeno jer nema povjerenja na ljevici. Nema povjerenja na desnici, a njegova stranka kao taj treći blok je nedovoljna da ga zaštiti u skupštini od budućih nepovjerenja. On je vladao dosta dugo s jednim alatom koji je De Gaulle bio namijenio sebi u onim kriznim vremenima, a to je da provede neke odluke ili da ih nametne posebnim članom ustava, koji omogućuje vladi da provede neke odluke mimo glasovanja u Narodnoj skupštini. Ali Narodna skupština ima mogućnost da poslije takvih odluka glasa o njegovom povjerenju ili nepovjerenju njegove vlade zapravo, što se ovoga puta dogodilo. 

Vlada je pala samo drugi put u 66. godina Pete Republike, ali u drugim uvjetima nego što je bilo kad je pala Pompidouova vlada, jer tad je de Gaulle imao legitimitet ratnog pobjednika, imao je autoritet predsjednika koji je izveo zemlju iz Alžirskog rata. Francuska je trebala njega kao protutežu nestabilnosti koju je živjela u Četvrtoj Republici. Emmanuel Macron nema ni uvjete, a očigledno nema ni viziju koju su imali de Gaulle ili Mitterrand poslije njega da drže Petu Republiku, da vladaju Petom Republikom, a ne da Peta Republika vlada njima. Zaključuje Mirko Galić.

Francuskom predsjedniku politički protivnici poručuju da je jedini smislen način za okončanje političke krize njegova ostavka, no Macron inzistira na tome da će završiti svoj mandat do 2027. godine.

Ovaj programski sadržaj ostvaren je uz potporu i u suradnji s Europskim parlamentom. Za pripremu i sadržaj objavljenih vijesti odgovoran je isključivo HRT.