Dan planeta Zemlje - uloga šuma u vremenu klimatskih promjena

Dan planeta Zemlje, obilježava se danas različitim manifestacijama, a u današnjoj emisiji govorili smo o - šumama. Kakva je uloga šuma prilikom ekstremnih nevremena kakva su nedavno pogodila Zagreb i okolicu, što označava pojam Close-to-Nature Forestry, te što je urbano šumarstvo i zašto je važno za građane velikih gradova poput Zagreba. 

O svemu tome razgovarali smo u Dnevnom ritmu s dekanom Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu Josipom Margaletićem i voditeljem diplomskog studija Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša izvanrednim profesorom Igorom Poljakom.

Nedavno smo bili svjedoci velikog nevremena ne samo u Zagrebu nego i u još nekim dijelovima Hrvatske, gdje je olujni vjetar srušio mnoga stabla. Klimatolozi kažu da je tome razlog sve izraženiji utjecaj klimatskih promjena, koje donose češće i intenzivnije vremenske ekstreme. Što kažu šumari? Jesmo li tome donekle i samo krivi profesore Poljak ili se vrijeme mijenja ekstremi postaju sve jači, a stabla u Zagrebu teško mogu izdržati jačine vjetra od 130 kilometara na sat kakva su bile zabilježene?

- Sve smo više svjedoci ekstrema, nedavno smo imali takvu veliku oluju i jako puno stabala u Zagrebu je slomljeno i oštećeno, kao i na Medvednici. Mislim da je na zagrebačkoj gori stradalo oko desetak tisuća stabala. Kada gledamo Zagreb dosta se toga saniralo, kaže Igor Poljak.

Slično je bilo i u Karlovačkoj županiji, gdje je većina voćara imala velike štete zbog nevremena, pogotovo na šljivama kojima su polomljene grane koje su već bile u cvatu, što se ne sjećaju ni najstariji građani.

- Dolazim sa Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarstvo, ja bi rekao da nam je uža specijalnost zaštita šuma od biotskih i abiotskih čimbenika. Abiotski čimbenici su upravo ovo o čemu govorimo kada je riječ o olujama. To je priroda i mi je ne možemo kontrolirati. Ekstremi - o njima se uvelike piše, a to je samo dio procesa promjena na koji se mi kao društvo moramo prilagoditi. Jer ekstremne situacije jako je teško izkontrolirati. Šuma je tvornica, kao i voćarstvo, je tvornica pod vedrim nebom. Ono što mi činimo i možemo u šumarstvu je prilagoditi uzgojnim radovima mješovite sastojine i ići na podržavanje šumske bioraznolikosti. Šume su najsloženiji kopneni eko sustav, a 80% biljaka i životinja obitava u šumama. 49,3% kontinentalnog dijela naše domovine je pod šumama. Naše su šume prirodne šume, kada to kažem mislim na šume koje imaju svoju raznolikost i svoje ekološke vrijednosti i čovjek tu kroz našu struku oponaša zahvatima u šumi prirodu i potpomaže određene njezine procese, dodaje Josip Margaletić.

Mnogi se pitaju, kako borovi u Dalmaciji izdrže nalete bure od 150 kilometara na sat, a u unutrašnjosti bi takav vjetar vjerojatno porušio sva stabla?

- Svaka je vrsta prilagođena za određeno područje, pa onda ako neki borovi rastu ispod Velebita uz našu obalu i cijelo su vrijeme izloženi jakim udarima vjetra do 150 km/h, a mi toga u Zagrebu nemamo svakodnevno, tako da se vrste tome ne mogu prilagoditi.

Što je onda najvažnije: tlo, elastičnost biljaka, klima... što najviše utječe na njihovu izdržljivost?

- Stvar je plastičnosti biljaka i na to na što su se biljke prilagodile. Recimo ako uzmete neku vrstu koja raste na Velebitu, Risnjaku ili Snježniku, kao na primjer planinski bor, a to je vrsta koja je prilagođena dugom ležanju snijega, onda ćete je u Zagrebu saditi uz neke prometnice gdje tijekom zime imate ralice i velike nanose snijega.

Kada govorimo o rušenjima stabala, mnogi ljubitelji prirode koji posjećuju Medvednicu pitaju se je li rušenje stabala na Medvednici opravdano i postoje li stroga pravila i nadzor gospodarenja šumom? Naime, sumnja se da se ilegalno trguje drvenom građom. Baš sam prije emisije gledao cijene trupaca koji se kreću od 100 za borove, 500 eura za hrast, pa idu i do 600 eura za trupce oraha…

- Oraha koliko znam na Medvednici nema. Ali ima nešto hrasta, ali ovo što je porušeno uslijed olujnog nevremena je najviše bukvi i te oluje zadnjih godina napravile su puno štete. Radila se i žičara, pa se i tu nešto moralo sjeći, a šumama se tamo gospodari na održiv i obnovljiv način, tako da ako se nešto i sječe iza šumara uvijek ostaje šuma.

Na Medvednici je Samo 42% šume u državnom vlasništvu, dok je ostalih 58% površine privatno. Može li se šuma u privatnom vlasništvu sjeći bez ograničenja ili i tu postoje stroga pravila kao i za državne šume?

- Pravila su ista kao i za državne šume. Znači ne možete vi doći na svoju privatnu parcelu i sve posjeći, nego se morate savjetovati sa savjetodavnom službom i šumarima koji će vam reći što vi smijete raditi u svojoj šumi.

Koliko sječa šuma doprinosi pojavi klizišta, posebno u osjetljivim područjima poput podsljemenske zone Zagreba?

-  U svakoj se šumi gospodari po tzv. planovima gospodarenja. To su knjige koje imaju nekoliko stotina stranica i koje izrađuju šumarski stručnjaci. Postoji i jedno polje, odnosno grana, koja se zove - uređivanje šuma. Kada stručnjaci daju svoj prijedlog za gospodarenje, ono se donosi na 10 godina, i tada povjerenstvo koje je imenovalo resorno ministarstvo obilazi teren i daje mišljenje treba li nešto izmijeniti u predloženome planu. Kada se taj plan donese službenik koji gospodari tom šumom točno zna što raditi u idućih 10 godina, od godine do godine. Ako to ne radi podliježe određenim sankcijama, kao što je Zakon o šumama, koji mogu dovesti do gubitka njegove licence ili neki drugi oblik sankcije, dodaje na kraju profesor Margaletić.