Zdravlje u očima umjetnika

U novogodišnjem ruhu u emisiji Izaberi zdravlje oprostili smo se sa starom godinom i zagazili u novu zanimljivim promišljanjima o zdravlju naših omiljenih umjetnika.

Put do srca publike osječki glazbenik Igor Delač uspio je pronaći pjesmama koje odišu životnom radošću i pozitivnim stavom. Izraz su i njegova životnoga stava koji je odredila i njegova uspješna bitka sa opakom bolešću.

Kao glazbenik, kojemu je luksuz bolovanje, jer ako nema nastupa nema ni prihoda, Igor je pazio na zdravlje. Redovito je obavljao sistematske preglede, trčao polumaratone, tri puta na tjedan išao u teretanu. No unatoč tomu uspješna glazbena karijera prekinuta je zdravstvenim problemima koji su krenuli ujesen prije pet godina. Počelo je sa kašljem, drhtavicom, noćnim znojenjem, upalom pluća da bi da bi se nakon nekoliko mjeseci dijagnosticirao Hodgkin limfom, nodularna skleroza.

Nakon nekoliko godina lječenja uspješno je prebrodio ovu ozbiljnu bolest. Veliku sigurnost dala mu je njegova liječnica kao i obitelj i prijatelji i nitko ga od prijatelja nije razočarao.

- Nisam nikada imao crne misli ni nesanice. I kad sam bio na kemoterapijama, sam u sobi sa svojim mislima za vrijeme covid pandemije, osjetio sam dobru vibru koju ljudi prenose. Ta energija postoji mogu to potvrditi iz vlastitoga primjera.

I nakon bolesti glazbenik Igor Delač nastavio se baviti glazbom što je urodilo albumom i pjesmom Samo zbog vas. No poručuje da mu je zdravlje na prvom mjestu.

- Odlučio sam da će mi svaki dan biti dobar dan. Nakon iskustva s bolešću odlučio sa svijetlo gledati na život i svaki dan.

Sreća je, zaključuje, u očima promatrača.

Živopisna, sočna, sočna žena, tako je naša glumačka diva Nina Violić opisala lik Ane Borongaj koji upravo priprema u novoj predstavi "Zastave" Miroslava Krleže u svojem matičnom kazalištu Hrvatskom narodnom kazalištu. Upravo to mogla bih isto reći i za Ninu Violić glumicu silne glumačke energije koju gledamo i na HRT-u,  u seriji Bijeli put kao antijunakinju Biseru. Iza nje su još Krležine Eva, Laura, Shakespeareove Gertruda i Ofelija, Novakova Milena, Karolina Tene Štivičić, Čehovljeva Olgu...

Glumci razmišljaju o zdravstvenom stanju likova koje glume, rekla nam je Nina, no zanimljivo je i promatranje načina na koji se okolina i sam lik odnose prema svojoj bolesti. To nisu uopće glavne teme i tek se nakon dvjestotinjak stranica saznaje da lik boluje od tuberkuloze, a bolest se nije ni spomenula jer to se nekako podrazumijevalo, s tim se živjelo, tvrdi Nina Violić.

- Glumci su hipohondri i uvijek postoji strah da će se netko iz anasambla ili ti sam razboljeti pa će se predstava morati  odgoditi. Prije covid pandemije rijetko se događalo da se predstava odgađala zbog bolesti glumca, a na daskama pozornice se nerijetko igralo i sa temperaturom. Nakon pandemije  češće se i lakše odgađaju predstave. Znala sam kao mlađa gubit glas od stresa i nespavanja, kočit se u kičmi, to su najčešći glumački problemi koji su se izgubili s godinama. Sada nemam tih problema jer vježbam redovito i mislim da me spašava uredniji život. 

NIna Violić kaže kako brine o svojem zdravlju, odlazi na preglede i kontrole ali ne želi biti opsjednuta s time i podleći suvremenim trendovima okupiranosti zdravljem.

- Meni se čini da je održati zdrav razum najveća zadaća i ostativ dobar i pošten čovjek. Ali ta situacija u kojoj je pritisak zdravoga života prisutan je opasna jer vodi u krajnosti poput bulimije, anoreksije i druge užasne bolesti. Postoji i ta situacija egoizma u koji čovjek uđe kad po cijele dane brine o sebi i živi li zdravo ili ne. A toime doista ne treba robovati, kaže Nina Violić. 

Nesporan je ljekovit učinak glazbe na nas, posebice klasične. Glazba kažu poboljšava kognitivne sposobnosti, imunološki sustav, snižava krvni tlak, opušta mišiće, regulira hormone stresa, poboljšava raspoloženje i jača izdržljivost.

Pjevanjem u zboru ili učenjem sviranja nekoga instrumenta povećava se kvocijent inteligencije. Ako svirate duhački instrument poput saksofona, flaute, trube ili klarineta povećat ćete i kapacitet pluća.

Jedna od čestih crtica koja se spominje kada govorimo o glazbi i zdravlju je i da dirigenti spadaju u profesionalce s najdužim životnim vijekom. Je li za to zaslužna samo glazba ili i njihov odnos prema zdravlju doznali smo od maestra Tomislava Fačinija, hrvatskog glazbenog pedagoga, dirigenat, skladatelja i glazbenog aranžera koji predaje dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dirigent je zbora HRT-a i umjetnički voditelj ansambla Antiphonus.

 - Neki kažu da su dirigenti energetski vampiri koji se hrane sokovima ubogih glazbenika kojima cijeli život komandiraju, priča kroz šalu maestro Fačini. 

Dodaje kako misli da je ipak posrijedi posao koji zahtijeva stalnu psihofizičku kondiciju, stalni trening memorije, nošenja sa neočekivanim stresnim situacijama. 

- Stalno se trenira memorija, komunikacijske vještine i samo gibanje, pokreti koji su vezani uz pretvaranje svojevrsne disharmonije u  harmoničniju sliku, to je jeda fiziološki fenomen koji svatko osjeća tko sluša glazbu i sve to blagotvorno utječe na sve koji se bave glazbom.

- Stres ide uz svaki  izvođački poslao jer uključuje niz neočekivanih situacija. U složenom sastavu kao što je zbor i orkestar postoji interakcija dirigenta i glazbenika i ima puno stresnih i neočekivanih situacija. Sposobnost da to amortiziraš je elementarni dio opisa posla. 

Posebnost dirigentova posla je i da je malo, smatra maestro Fačini, šizofren jer zahtijeva da imaš jasan plan što se događa unaprijed, kako to rukovoditi, slušaš što se događa taj čas, zatim procesuiraš informacije koje  su već prošle i koje pokušavaš popraviti i na izvedbi je jedna stvar, na probi druga stvar, vremenski odmaknuto, a događa se u istom mozgu. Doista zahtjevno složit ćemo se.