Život s umjetnom pužnicom

Koliko im je promijenila život najbolje znaju upravo oni kojima je bilo u dječjoj ili u odrasloj dobi ugrađena umjetna pužnica. Prva operacija umjetne pužnice izvedena je 19. lipnja 1996. u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu i trajala je sedam sati. Danas je taj postupak zbog iskustva i rutine sveden na dva sata. 

Promijenili su se, među ostalim, operativna tehnika i pristup kohlearnoj implantaciji, veličina umjetne pužnice, njezine tehničke karakteristike, te iskustvo tima za umjetnu pužnicu, otkrio je u Dnevnom ritmu Hrvatskoga radija prof.dr.sc. Robert Trotić, spec. otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, te predsjednik Europskog audiološkog društva. 

Bio je član prvog operacijskog tima koji je u našoj zemlji ugradio prvu umjetnu pužnicu 1996.godine. Prema njegovim riječima, u tih gotovo 30 godina u Hrvatskoj je ugrađeno 860 umjetnih pužnica, od kojih većinom kod djece, njih 80 posto, a ostalih 20 posto u odraslih osoba.

- Napravili smo ogroman pomak svih ovih godina. Imamo Povjerenstvo za umjetnu pužnicu u kojem je 9 članova iz svih KBC-ova u Hrvatskoj, te iz Poliklinike Suvag. Danas je zlatni standard kod djece ugradnja dviju pužnica, a odrasli imaju pravo na drugu prema indikacijama Povjerenstva, objašnjava prof. Trotić. 

Važan je i prijenos znanja, pa se tako pužnice ugrađuju u KBC-u Zagreb, riječkom, splitskom i osječkom KBC-u. KBC Sestre milosrdnice su Referentni centar za CI Ministarstva zdravstva RH, u njemu radi pet iskusnih otokirurga u tri generacije, a koji provode edukaciju i za liječnike u Mostaru, Tuzli, Skopju, Tirani, Prištini i Sarajevu. Jedna od najpoznatijih i najuspješnijih humanitarnih akcija „Dajmo da čuju“ u kojoj je za ugradnju umjetnih pužnica prikupljeno tadašnjih 17 milijuna 323 tisuće kuna, imala je izniman utjecaj i u tome da se promijenio pristup problemu gluhoće kod djece. Zahvaljujući toj akciji u Hrvatskoj se u svim rodilištima provodi sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha.

- U Hrvatskoj na godinu od 35 do 50 djece treba umjetnu pužnicu, budući da imaju pravo na dvije to je stotinjak pužnica godišnje, ako računamo još i odrasle osobe, to znači da mi godišnje trebamo u Hrvatskoj 120 do 130 umjetnih pužnica, ističe prof. Robert Trotić. 

Što je za nju značila ugradnja pužnice, za Dnevni ritam ispričala je Maja Maček, 17-godišnja gimnazijalka iz Zagreba. Svestrana djevojka, koja uz ostalo obožava konje, vozi motor i planira dogodine upisati fakultet, u 8. razredu osnovne škole dobila je prvu pužnicu, a dvije godine kasnije i drugu.

- Prvi put kad sam shvatila da razumijem nešto, bila sam šokirana jer sam se prije uvijek oslanjala na čitanje s usana. Ssamo tri mjeseca nakon što mi je ugrađena prva pužnica već sam razumjela govor. Išla sam često na terapije u Suvag, a nakon ugradnje druge pužnice s 15 godina bila mi je prilagodba još lakša. Pužnice su pomogle da, primjerice, u školi, na nastavi ne moram više gledati u profesora, kod hobija mi pomaže da mogu čuti trenera sa svih strana, a i kad me netko zove sve bez problema čujem, ispričala je Maja Maček.