Izrael nastavlja napade na ciljeve Hezbolaha u Libanonu, a tijekom noći gađano je središte Bejruta gdje je poginulo najmanje 20 ljudi. Američke snage istodobno su izvele napade na iranske raketne položaje uz Hormuški tjesnac. Iran je odbio prijedloge za smirivanje sukoba, a u znak odmazde što je ubijen Ali Laridžani - napao je Tel Aviv raketama s kazetnim punjenjem. S druge strane, američki predsjednik Trump ne može se pomiriti s činjenicom da je dobio odbijenje saveznika da američkim snagama pomognu u osiguravanju tankera koji bi prolazili Hormuškim tjesnacem.
O svemu tome razgovarali smo s kolumnistom Telegrama koji je dugo godina živo u Sjedinjenim državama kolegom Đivom Đurovićem i kolumnistom Jutarnjeg lista kolegom Vladom Vurušićem.
Očito se Trump ne može pomiriti s činjenicom da je dobio odbijanje saveznika da američkim snagama pomognu u osiguravanju tankera koji bi prolazili Hormuškim tjesnacem. U posljednje vrijeme sve se više govori o tome da Trump ne razmišlja strateški. Ne razmišlja ni povijesno, ni geografski, pa čak ni racionalno. Ne povezuje odluke koje donese jednog dana s događajima koji slijede tjednima kasnije. Ne razmišlja o tome kako će njegovo ponašanje na jednom mjestu promijeniti ponašanje drugih ljudi na drugim mjestima. Ne uzima u obzir šire posljedice svojih odluka. Ne preuzima odgovornost kada te odluke pođu po zlu, već optužuje druge. Donosi li vanjskopolitičke odluke bez ikakvog dugoročnog plana?
- Apsolutno! To sve što ste rekli je točno. Mi smo sada došli u jednu zapravo "montipajtonovsku" situaciju, ovo je apsurd nad apsurdima. Dakle, da je pokrenuo najveći rat koji će se vjerojatno pokazati veći rat od rata u Afganistanu i Iraku, znači najveći rat po opsegu od Vijetnamskog rata, da nema plan ni za drugi dan, a kamo li za mjesec dana i za rješenje najvećeg ekonomskog šoka i krize u svijetu koji ćemo vidjeti još od 1970-tih. Situacija je nadrealna zato što optuživati bilo koga drugoga za rat koji si sam pokrenuo je neodgovorno i smiješno te pokazuje koliko je sve to skupa jadno i nepromišljeno. Naravno, možemo to pogledati i s racionalne strane. Ja ne vjerujem da bi bio problem bilo kome od američkih saveznika i država koje imaju interesa da se stabilizira tržište energenata poslati neku vrstu vojne zaštite za prolaz kroz Hormuški tjesnac, ali naravno u uvjetima u kojima se takve stvari radi. Dakle, trebalo bi postići primirje i trebalo bi se prestati pucati, kaže Đivo Đurović.
Je li Trump izoliran po pitanju rata s Iranom i hoće li ta izoliranost još više utjecati na njegove iduće poteze kao što je možda preuzimanje Kube?
- On je krenuo u ovaj rat s Iranom na izričiti nagovor Izraela, a da svoje saveznike na koje se sada poziva i proziva iz NATO-a nije konzultirao. Očito nije uopće obraćao pažnju na obavještajne podatke koje je dobivao. Ili mu ih nisu davali ili ih on nije percipirao, tu je on sličan Putinu i uletio je, što bi se reklo, grlom u jagode u ovaj rat, isto kao i Putin u Ukrajini, misleći da će sve biti gotovo za tri dana i da će se narod u Iranu pod utjecajem američkih bombi i projektila dići protiv režima u Teheranu. Vidimo da se to nije dogodilo. Osim toga, on je potpuno neracionalan, a vidimo i da nakon svega kao da gubi interes i okreće se prema Kubi. To je mentalitet zlatne ribice koja ima percepciju samo do kraja akvarija, dodaje Vlado Vurušić.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.