Stanje u Iranu - analiza docentice Jadranke Polović

Američko Središnje zapovjedništvo objavilo je da su američke snage u Hormuškom tjesnacu uništile 16 iranskih brodova za postavljanje mina, dok su tri komercijalna broda oštećena nepoznatim projektilima. Cijene nafte pale su oko 15 posto, nakon što je predsjednik Trump rekao da se rat protiv Irana bliži kraju. No, demokratski senator Richard Blumenthal upozorava da bi SAD mogli poslati kopnene snage, dok iz Teherana stižu poruke da je novi vrhovni vođa Modžtaba Hamenei ranjen u prijašnjim napadima, ali je na sigurnom.

Je li Bliski istok na pragu završetka sukoba ili ulaska u dugotrajan rat? I kakve bi posljedice nova eskalacija mogla imati za globalno gospodarstvo i hrvatske građane razgovarali smo o tome u Dnevnom ritmu s docenticom Jadrankom Polović sa Sveučilišta Libertas.

Pitanje ulazimo li u beskrajni rat, je li riječ o majci svih ratova na Bliskom istoku ili se možemo nadati, kao i burzovni mešetari koji su snizili cijene nafte, da se ovaj intenzivni sukob uskoro bliži kraju.

- Burzovni mešetari reagiraju na impulse koje dobivaju od promjena na geopolitičkom tržištu. S druge strane, imamo jedan iznimno ozbiljan sukob i svi bismo voljeli da on što prije bude okončan, međutim činjenica je da on ima obilježje majke svih ratova. To je sukob koji može zapaliti ne samo Bliski istok, nego i cijeli svijet. Naime, ja ne bi čak govorila o regionalnom ratu budući da su uključene SAD-e, Izrael i Iran, naravno i zaljevske monarhije, ali mnoge bliskoistočne zemlje i dalje se drže vrlo suzdržano ne želeći proširiti taj sukob. Međutim, moram s druge strane reći da prema posljednjim procjenama koje dolaze iz američke obavještajne zajednice koja sam sada pogledala zapravo zaključuje se da zapravo i velika vojna kampanja neće dovesti do promjene režima u Iranu niti postići šire političke ciljeve Washingtona i Tel Aviva. Što znači da možemo očekivati pogoršanje sukoba odnosno jedan dugotrajni rat koji može imati regionalne ali i globalne konotacije.

Sam početak rata obilježio je koncept koji se često pojavljuje u zapadnoj vojnoj doktrini: takozvani „udar dekapitacije“ kojim se želio ukloniti vrh političkog i vojnog vodstva protivničke države kako bi se potaknuo institucionalni raspad. U međuvremenu ranjen je i novi iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamenei koji je očito nova meta nakon atentata na ajatolaha Alija Hamneija. Pitanje je i može li se tom taktikom pobijediti Iran, kao što smo vidjeli prilikom otmice venezuelanskog predsjednika Madura i njegove supruge.

- Posljednjih tjedana je predsjednik Trump više uopće ne spominje promjenu režima. Možemo reći da iranski politički sustav je pokazao da u ovim najtežim vremenima i koji je sada pod velikim udarom, međutim prije toga je imao cijelu seriju prosvjeda koji su rezultirali tisućama mrtvih. Činjenica je da on posjeduje institucionalne mehanizme koji su osmišljeni kako bi se osiguralo preživljavanje i kontinuitet u vremenu krize. Evo na primjer ustav je predvidio postupke nasljeđivanja vodstva i mi smo vidjeli da je izabran u vrlo kompleksnim okolnostima novi ajatolah, ali su opstale i druge moćne sigurnosne institucije zemlje korpus islamske revolucionarne garde i paramilicije koje su sposobne suzbiti unutarnje nemire čak i za vrijeme rata. Mnogi su računali i na iransku oporbu, ali je ona ostala fragmentirana i organizacijski vrlo slaba. Iran je zemlja koja ima vrlo mlado stanovništvo, koje je željno promjena i koje ne podržava teokratski režim, ali nije podržavalo ni šahov režim do 1979. godine. Riječ je o vrlo obrazovanim ljudima, ali sama ideja koju je ponudio zapad da se sin svrgnutog šaha Reze Pahlavija koji živi u egzilu u SAD-u od svoje 17 godine ponudi kao vjerodostojna alternativa sadašnjem režimu zaista djeluje glupo i čini se kao ideja koja ne drži nikakve korijenje.