"Za Hrvatsku dostojnu žrtve Domovinskog rata”

Za nas razumjeti smisao sjećanja znači znati da ono nije samo prisjećanje prošlosti, nego i suočavanje s boli koja nas je oblikovala te preuzimanje odgovornosti za budućnost koju stvaramo. Iako se mi, mladi, ne možemo sjećati Domovinskog rata onako kako ga pamte generacije koje su ga proživjele, naše je sjećanje oblikovano kroz ono što su nam ostavili, stoji među ostalim u izjavi koju je osječka inicijativa "Student za studenta" poslala medijiima. 

- Na današnji dan stojimo ponizno pred istinom koju ovaj ulomak neumoljivo otkriva. Mi, mladi, danas živimo u slobodi koju su oni morali žrtvovati, i upravo nas ta činjenica obvezuje da svojim djelovanjem budemo dostojni njihove širine duše i hrabrosti koja je nadilazila vlastito vrijeme. Za nas, razumjeti smisao sjećanja znači znati da ono nije samo prisjećanje prošlosti, nego i suočavanje s boli koja nas je oblikovala te preuzimanje odgovornosti za budućnost koju stvaramo. Iako se mi, mladi, ne možemo sjećati Domovinskog rata onako kako ga pamte generacije koje su ga proživjele, naše je sjećanje oblikovano kroz ono što su nam ostavili. Možda se s ratom nismo susreli izravno, ali smo odrastali u njegovoj sjeni: kroz njihove rane, njihove priče i tišine koje su ipak pričale. Trauma se ne zaustavlja s jednom generacijom.

Zato naše sjećanje nije formalnost. Ono je naša i istina i stvarnost, ispunjena suosjećanjem prema onima koji su položili svoje životе, ali i prema onima koji i danas nose teret rata, u svojim tijelima, svojim domovima i svojim sjećanjima. Naša je dužnost da to prepoznamo, poštujemo i iz toga učimo. Također, naše sjećanje traži više od emocije. Traži odgovornost da žrtvu ne pretvorimo u praznu riječ, nego u snagu koja nas pokreće da budemo bolji; da od njihove boli stvaramo smisao, a od njihove hrabrosti putokaz za ono što moramo postati. Upravo zato nas i zabrinjava trenutno stanje u Hrvatskoj. U posljednjim mjesecima javni prostor obilježen je porastom netrpeljivosti i raspadom zajedničkog prostora dijaloga. Normalizacija nasilja i mržnje znak je društva koje je izgubilo sposobnost nositi se s vlastitim emocijama. To nije ono što smo naslijedili, već ono od čega su nas generacije prije nas pokušale zaštititi. Iz tog razloga jasno poručujemo da nećemo dopustiti da sloboda koju smo naslijedili bude zloupotrijebljena za stvaranje novih podjela. Osobito danas kada svjedočimo narušenom povjerenju u institucije, zanemarenom i podcijenjenom obrazovanju te sustavu koji ne prepoznaje potrebe svojih građana i to u trenutku kad sve više mladih ne vidi perspektivu u Hrvatskoj.

Unatoč tome, mi biramo ostati - jer volimo svoju zemlju. Ostajemo kako bismo izgradili društvo koje su oni sanjali za nas. Na kraju, svijet doista ostaje na mladima, a mi danas odlučujemo kakav će taj svijet biti, i za nas i za one poslije nas. Baš kao i oni. Kao mladi, kao Hrvatice i Hrvati, želimo odati počast i reći onima čija imena danas izgovaramo: “Hvala vam. I nije bilo uzalud.” I obećajemo onima čija imena danas izgovaramo, kao mladi, kao Hrvatice i Hrvati: “Slobodu koju ste nam ostavili čuvat ćemo djelima, a Hrvatsku koju ste sanjali gradit ćemo odgovorno, solidarno i hrabro.” Ali da bismo te riječi mogli izreći istinski, moramo priznati da je trenutna slika Hrvatske daleko od onoga što bi opravdalo njihovu žrtvu. Zato, stvorimo društvo koje rane liječi. Društvo u kojem je identitet siguran, a domovina se voli činjenjem dobra. Za slobodu koja nije samo baština, nego i zadatak. Za Hrvatsku dostojnu žrtve Domovinskog rata. Za sutra koje će biti bolje nego danas, stoji u izjavi inicijative "Student uz studenta".