MFMS: "Lear" - je li ludilo uzrok ili posljedica?

U postapokaliptičnom svijetu Shakespeareov Lear nije više kralj, ali nema više pravo biti ni otac, a u mračnim ostacima svijeta glasovi njegovih najbližih dolaze iz kanti za otpatke.

Za početak priče o kralju i ocu koji više nije ni kralj ni otac Hamletovi stihovi: "Umrijet – usnut, ništa više! I usnuvši dokončat srca bol…" 

Nakon predstave s velike pozornice koja je izvrsno sjela u malu scenu, gledali smo ono od čega su Nenad Šegvić i Dalibor Foretić prije trideset godina i zamislili riječki festival: komornu predstavu koju izvodi izvrsni glumac, aktualnu temu, umjetničku vrijednost, sve one detalje koji blizak odnos s publikom daje kao kazališnu dodanu vrijednost. 

Od kostima tu je samo duga bijela košulja, od rekvizita i scenografije dva cvjetna buketa, limena kada, dječja kolica s lutkom i dvije prazne limene bačve, te četiri stare stolice koje su istovremeno i tron i križ i odar.

I njegovo veličanstvo glumac. Riječka publika imala je čast i zadovoljstvo gledati jednog od svjetski najpoznatijih poljskih glumaca Andrzeja Seweryna. Bio je zvijezda u više od 50 filmova u Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Jedan je od samo tri glumca koji nisu Francuzi, a koji je igrao u Comedie-Francaise. Inače, generalni direktor Poljskog teatra u Varšavi.

Predstavu koju smo gledali radio je u Teatar Stary u Lublinu, kazalištu dvjestogodišnje tradicije, i to s redateljem Januszom Oprynskim kojeg publika riječkih malih scena pamti po Gombrowiczevoj predstavi Ferdydurke što je nagrađena 2000. godine. U predstavi su koristili citate ili asocijacije na Shakespeareove likove: Hamleta, Ofeliju, Magbetha i lady Magbeth, ali i pojmove iz opće kulture pa smo prepoznavali motive Holbeinove motive ili Rodinova Mislioca.

A radili su Shakespeareova Kralja Leara, kao monodramu naslovljenju "Lear, glumački esej". Lear, donedavno kralj, sada marginalac, donedavno otac, sada razgovara s duhovima triju preminulih kćeri. Lud, senilan, dementan. I pitanje je što je bilo prije, jer Lear je sam kriv za sve svoje nesreće zbog suludih odluka koje je donosio.

Tijekom razgovora za okruglim stolom doznali smo ponešto o tome kako su se razvijali scenografija i kostimi Justyne Lagowske mišljeni kao dio Learovog svijeta koji se raspao. A ravnateljica Teatra Stary Karolina Rozwod govorila je o tome kako su se Leara uhvatili jer, iako je nemoguće pronaći koja je prva predstava odigrana u tom teatru, Kralj Lear bila jedna od prvih.

Doznali smo i da u Lublinu, gradu od 350 tisuća stanovnika sada živi i 20 tisuća Ukrajinaca. Uče jezik, idu u škole, nalaze poslove, pa i u Teatru Stary. Naime, na poklon je Severyn izašao s ukrajinskom zastavom, a traku u tim bojama nosio je na reveru i za okruglim stolom. Ne zbog politike, rekao je, jer politika je borba za vlast, a on ne želi vlast. To je moralni i građanski čin, protest protiv svega što se događa.

Gledajući glumački esej nismo gledali originalnu priču, već Learovu interpretaciju priče, što je možda i najtočnije čitanje Shakespeareova teksta, rečeno je za okruglim stolom. Publika je predstavu ocijenila s 4,40.

Pravdom u suvremenom kapitalističkom svijetu bavit ćemo se treće festivalske večeri u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku od 19:30 sati. Gledat ćemo, kako kažu u najavi, zabavnu dramu Nine Raine "Pristanak". Produkciju Ateljea 212 iz Beograda režirao je Nebojša Brajdić.

Festivalsku kroniku u programu Radio Rijeke slušajte radnim danom u 17:45 ili vikendom u 18:15, a u nastavku poslušajte priču o glumačkom eseju: