Zagrebačka, Šibenska, Splitska... po čemu je jedinstvena riječka katedrala?

U katedrali sv. Vida u Rijeci u ponedjeljak 14. rujna svetkuje se Uzvišenje Svetog Križa, a u utorak 15. rujna Gospa Žalosna, suzaštitnica katedrale. To je prigoda da vas podsjetimo da o katedrali, njenim graditeljima, oltarima pred kojima se moli i umjetninama koje čuva više možete doznati listajući monografiju katedrale. 

Napisali su je, dobar dio fotografija snimili, povjesničari umjetnosti s Odsjeka za povijest umjetnosti Katedre za umjetnost ranog novog vijeka Filozofskog fakulteta u Rijeci dr. sc. Damir Tulić i dr. sc. Mario Pintarić, a objavila Riječka nadbiskupija. Rezultati desetljetnog istraživanja, rada na terenu i u devet različitih arhivskih fondova, skupljeni su u materijal na 532 stranice, uz povijesnoumjetničke analize i usporedbe.

U četiri emisije Akademskih kvarat ure listali smo monografiju, a usput doznali ponešto i o nastavku istraživanja i o očekivanjima/temama za buduće istraživače. Uoči početka nove akademske godine i nove sezone emisije, podsjećamo se tih razgovora i brojnih činjenica po kojima je riječka katedrala doista posebna. 

Na gotovo istom mjestu gdje danas stoji riječka katedrala stajala je stara crkva Svetog Vida. Niti nakon najnovijih istraživanja ne znamo kada je počela njena gradnja i kada je sv. Vid izabran za zaštitnika grada. Ne zna se još uvijek ništa ni o njenom unutarnjem izgledu, ali zabilježio ju je u 16. stoljeću kartograf Ivan Klobučarić na svojoj karti Rijeke. 

U statutu Grada Rijeke iz 1530. godine postoji odredba prema kojoj će svi budući kapetani koji budu ulazili u službu upravo u toj crkvi Svetog Vida, koja se nalazila do starog nekadašnjeg kaštela, prisezati na vlast. Među novim pronađenim činjenicama zanimljiv je dokument iz 1594. godine u kojem se spominje da treba dati određeni novac da se u Svetom Vidu omogući četvrtosatno klanjanje kao nova i dosta rana postiridenska pobožnost uopće na sjevernom Jadranu.

Već u toj staroj crkvi čuvano je Čudotvorno raspelo, koje je prenijeto i u katedralu gdje se čuva i danas. Više-manje poznato je i onima koji ne pohode katedralu zbog legende iz 1296. godine, ali u monografiji čitamo da je vjerojatno iz druge četvrtine ili čak sredine 14. stoljeća.

Više o interpretaciji legende prema kojoj se nekakav izniman događaj najvjerojatnije doista zbio, ali ne 1296. nego 1496.; zatim o tome kako su kanonici kod prijenosa raspela na čuvanje u Assuntu izveli njegovu gotovo filmsku otmicu i o tome kako je raspelo dobilo krunu, poslušajte u nastavku:  

Gradnju riječke katedrale pokrenuli su Isusovci došavši u Rijeku s ciljem da otvore školu. Međutim, podsjetili smo se u razgovoru, nije to bio jedini njihov cilj. Uoči 1638. su Habsburgovci koji su vladali istočnom obalom Jadrana imali nekoliko problema: protestantizam, Osmanlije i Mleci. Znači, kada pogledamo širu političku situaciju, jasno da je Rijeka, zbog geografskog položaja i strateške važnosti, Habsburgovcima bila izuzetno bitna. Tih se godina otvaraju isusovački kolegiji u Trstu, Gorici i Rijeci i snažno su povezani, pa nije zanemariva ni njihova politička uloga. 

2027. godine obilježavat ćemo 400-tu obljetnicu dolaska Isusovaca u Rijeku. A s pogledom unatrag, ne pretjerujemo ako kažemo da je njihov dolazak doista pridonio razvoju grada, njegovu izlasku iz srednjega vijeka i formiranju važnoga baroknog centra.

Temeljni kamen katedrale položen je 15. lipnja 1638., a čovjek koji ju je projektirao zvao se Giacomo Briano i bio je isusovački brat laik arhitekt. Ali - njegovo ime nije uklesano u temeljni kamen jer je bio problematične naravi.

Treba spomenuti da je crkva sv. Vida zapravo prva riječka crkva koja je izgrađena po preporukama Tridentskog koncila, dakle na povišenom terenu, okrenuta prema ulazu u grad. Jednu preporuku graditelji ipak nisu ispoštovali i crkva je oktogonalna, jedina takva isusovačka gradnja u Hrvatskoj.

Kakve veze ima izgled crkve s vojnom inžinjerijom; zašto katedrale nema na čuvenoj grafici velikog polihistora, geografa, etnografa Valvazora; tko je i kako tražio kamen za gradnju crkve, poslušajte u nastavku: 

Od 1719. Rijeka je slobodna luka ne samo vojnog nego i trgovačkog značenja za Habsburgovce. Vrijeme je gospodarskog uzleta, puno se gradi, a Karlo VI. pozvan je u pomoć jer je pitanje kako dovršiti crkvu kada Isusovci žele dodati i galeriju.

Zanimljivo je i prvi put u monografiji objavljeno da se gradnja galerije i kupole, koja je trajala 3-4 godine, sada može promatrati u širem kontekstu, kao rad  ne samo jednog arhitekta, Carla Martinuccija, nego cijele njegove obitelji. Naime, Carlo na gradilište poziva, najvjerojatnije su mu to braća, i Bernardina i Pietra koji dolazi sa svojim sinovima. 

Izgradili su Isusovci u Rijeci cijeli barokni kampus, a u monografiji je zabilježeno i kako je proteklo rušenje njegova dijela, jer su autori prelistavali tisak iz tog vremena u kojem su prenijete neke zanimljive priče. 

O sedam oltara crkve sv. Vida mogla bi se prirediti posebna monografija. Na početku te sadržajne cjeline doznajemo kako su drveni oltari zamijenjeni mramornima, a onda i kako je na početku povijesti mramornih oltara u katedrali bio jedan Leonardo. Iako ne Da Vinci. Više poslušajte u razgovoru:

18. stoljeće je Rijeku stavilo uz bok Dubrovnika i Zadra brojnošću i vrijednošću oltara. 

Kako su Isusovci u Rijeci Michelazziju, mladom majstoru, odlučili povjeriti važan posao, poslušajte u razgovoru: