Žena kojom bismo se trebali ponositi - tko je Dora Pejačević?

Iako je umjetnost sporedna tema u državi u kojoj vlada siromaštvo, barem na Dan žena prisjećamo se velike žene. Prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević još uvijek je nepoznata široj javnosti.

Zbog čega, 100 godina nakon njezine smrti, ne znamo ime žene čija se djela i danas izvode diljem Europe? Zbog čega je BBC snimio nosač zvuka s Dorinim djelima prije naših diskografa? 

Dora Pejačević, kći hrvatskoga bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, rođena je 10. rujna 1885. u Budimpešti. Glazbom se počela baviti kao djevojčica, uz pomoć poznatoga mađarskog orguljaša Károlya Noszede koji je ljeti dolazio u Našice gdje je provela prve godine života.

Nakon što su shvatili da Dori glazba znači puno više od razbibrige aristokratskih djevojaka, uoči Prvoga svjetskog rata roditelji su je poslali na usavršavanje u Dresden. No, ona nigdje nije neprekinuto učila glazbu dulje vrijeme, što dovodi do zaključka da je umnogome samouka. 

Umjetnički talent je prije svega razvijala kontaktima s istaknutim umjetnicima: pijanisticom Alice Ripper, likovnom umjetnicom Clarom Rilke Westhoff, književnicom Anette Kolb, R. M. Rilkeom, Karlom Krausom i drugim znamenitim pripadnicima europske kulturne scene toga doba.

Čitala je Wildea, Ibsena, Dostojevskoga, Manna, Schopenhauera, Rilkea, Kierkegaarda, Krausa i Nietzschea, čija je djela, između ostalih, zabilježila u svojem uistinu zadivljujućem dnevniku pročitanih knjiga.

Najveće ovacije za svoje skladbe doživjela je Dora u Dresedenu, a čak je i predstavnik druge bečke škole Arnold Schoenberg cijenio njezin talent, iako je smatrao da je kompozicija isključivo muški posao.

U državi SHS Dorin kozmopolitski jezik nije odgovarao "Ideologiji nacionalnog smjera", a nova država odbacila ju je radi aristokratskog porijekla. 100 godina nakon njezine smrti, u Zagrebu se prvi put odražala izložba o Dori, te festival na kojem su izvedena njezina djela.

Opus glazbenice javnosti su približile pijanistice i profesorice koje su kroz samostalna istraživanja prepoznale u Dorinom rukopisu veliku vrijednost. Dvije takve žene su Tamara Jurkić Sviben i Ksenija Marion Kesić. 

Dora je najviše djela napisala za klavir, ali njezin opus čine i djela za glas i klavir. Riječka sopranistica, Lorena Krstić vrlo rado izvodi djela jedne od svojih najdražih skladateljica, u njima pronalazi i sreću i tugu i tamu i svjetlo te neizmjernu ljepotu.

Zašto ponosno na hrvatskim ulicama ne nosimo platnene vrećice ili haljine s likom Dore Pejačević? Mogući odgovor nudi Dijana Grgurić, riječka znanstvenica, muzikologinja i profesorica, a poslušajte i ostatak priče: