Treba li Rijeci energana za energetsku oporabu ostatnog otpada ili bi prije toga trebalo bolje urediti postojeći sustav gospodarenja otpadom?
To je pitanje o kojem se posljednjih dana raspravlja u Rijeci, a u emisiji Perspektiva o mogućim rješenjima govorio je Vjeran Piršić, dugogodišnji ekološki aktivist i inženjer po struci.
Piršić smatra da se odluka ne može svesti na jednostavno da ili ne, ali da oni koji zagovaraju gradnju energane moraju dokazati da je riječ o opravdanom, ekološki prihvatljivom i ekonomskom isplativom rješenju.
- Ajmo pokušati dopustiti da nam dokažu da nam to treba, poručio je na početku razgovora, dodajući kako sumnja da bi takav projekt izdržao ozbiljnu stručnu kritiku.
Prije energane potrebno je urediti sustav gospodarenja otpadom
Prema Piršićevu mišljenju, problem počinje nedovoljno razvijenim sustavom odvajanja i obrade otpada.
Prioritet bi, ističe, trebalo biti sprječavanje nastanka otpada, ponovna uporaba predmeta, kvalitetno odvajanje i recikliranje, a tek nakon toga razmatranje spaljivanja ili odlaganja onoga što preostane.
Kao jedan od problema naveo je centre za gospodarenje otpadom Marišćinu i Kaštijun, za koje smatra da su opterećeni pogrešnim tehnološkim rješenjima i nedovoljno učinkovitim sustavom obrade.
Upozorio je i na gorivo iz otpada koje se proizvodi u takvim centrima, a čije je zbrinjavanje, prema navodima iz razgovora, dodatni trošak.
Zbog toga smatra da bi prije odluke o novom postrojenju trebalo razmotriti i mogućnost rekonstrukcije postojećih centara te poboljšanja primarnog odvajanja, sortiranja i kompostiranja.
Može li energana biti sigurna za okoliš i zdravlje?
Piršić smatra da suvremena tehnologija može omogućiti termičku obradu otpada uz prihvatljiv utjecaj na okoliš. Međutim, naglašava da sama tehnologija nije dovoljna garancija sigurnosti.
Ključnima smatra odabir odgovarajućeg postrojenja i kvalitetan nadzor njegova rada. Upozorio je na rizik da se zbog smanjenja troškova odstupa od propisanih uvjeta rada, što može dovesti do ekoloških incidenata.
-To ne znači da smo mi loši. To znači da jednostavno nemamo sustav gospodarenja otpadom koji kontrolira moguće patologije, rekao je govoreći o važnosti nadzora i odgovornosti u radu takvih postrojenja.
Zato, smatra, nije dovoljno dokazati da određena tehnologija funkcionira u nekom europskom gradu.
Potrebno je utvrditi može li se jednako kvalitetno primijeniti u riječkim uvjetima, uz odgovarajući nadzor i transparentno upravljanje.
Četiri kriterija za odluku o energani
Govoreći o tome kako procijeniti opravdanost projekta, Piršić je izdvojio četiri kriterija: ekonomski, ekološki, energetski i estetski.
Osim troškova gradnje, tehnologije i zbrinjavanja ostataka nakon obrade, potrebno je izračunati i koliko bi energije postrojenje proizvodilo te bi li se toplina mogla iskoristiti za grijanje.
Posebno je problematizirao ideju smještanja energane na području bivše rafinerije na Mlaki, koje smatra iznimno vrijednim prostorom za budući urbanistički razvoj Rijeke.
Kao alternativu za proizvodnju toplinske energije spomenuo je dizalice topline koje koriste morsku vodu, uz napomenu da bi i tu mogućnost trebalo ozbiljno analizirati.
Upozorio je i da energana ne uklanja sve probleme povezane s otpadom. Nakon termičke obrade ostaju pepeo, troska i drugi ostaci koje je potrebno zbrinuti, a važnu ulogu imaju i sustavi filtriranja.
Studija ne smije unaprijed opravdavati projekt
Jednim od najvažnijih preduvjeta za donošenje odluke Piršić smatra izradu kvalitetne i neovisne studije koja će usporediti različite mogućnosti, njihove troškove, koristi i utjecaje na okoliš.
Pritom je upozorio na opasnost da se studije izrađuju tako da unaprijed opravdaju projekt, umjesto da objektivno procijene je li on uopće potreban.
-Kvalitetna i poštena studija koja će sve izračunati, istaknuo je, uz zahtjev da se provede široka javna rasprava koja će trajati sve dok se ne odgovori na ključna pitanja.
Prema njegovu mišljenju, građani moraju imati priliku razumjeti ne samo potencijalne koristi energane nego i sve njezine troškove, rizike i dugoročne posljedice.
U razgovoru su spomenuti primjeri europskih gradova koji energane koriste za proizvodnju toplinske i električne energije, ali i iskustva sredina koje su snažno razvile odvajanje i recikliranje otpada.
Piršić je istaknuo da se iskustva drugih gradova ne mogu jednostavno preslikati bez razumijevanja njihova cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom.
Kao primjer naveo je Göteborg, gdje je tijekom stručnog putovanja proučavao rad postrojenja za termičku obradu otpada. Smatra da kvalitetno odvajanje otpada može znatno smanjiti količinu materijala koji uopće treba spaljivati.
Zato, upozorava, postoji opasnost da gradnja energane postane način rješavanja problema nastalih zbog nedostataka u postojećem sustavu, umjesto da se prvo uklone uzroci tih problema.
Zaključno, Piršić smatra da Rijeka ne bi trebala unaprijed odbaciti nijedno rješenje, ali ni prihvatiti energanu kao odgovor na sve probleme s otpadom.
Prije donošenja odluke potrebno je usporediti više mogućnosti, uključujući unapređenje postojećeg sustava, poboljšanje odvajanja i recikliranja te alternativne načine proizvodnje toplinske energije.
-Studija mora pokazati da je zahvat prihvatljiv za okoliš i, druga stvar, da je optimalan, zaključio je Piršić u emisiji Perspektiva.
Poslušajte cijelu emisiju:
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.