Caffe Europa: Vukovar - Lovas - Ilok, život na granici EU

Trideset i tri su godine prošle od pada Vukovara, tužna obljetnica koje se sjetimo svake godine nije ništa manje potresna bez obzira na protok vremena. No vrijeme ipak ide dalje, rađaju se novi ljudi s nekim novim snovima i nadanjima koji u trenutnim okolnostima imaju puno veće šanse da te planove i ostvare.

Tim povodom smo otišli u Vukovar i obližnja mjesta kako bi pokušali saznati što se od rata do danas promijenilo i koliko je život na Hrvatskoj granici koja je ujedno i vanjska granica Europske Unije poželjan za njezine stanovnike.

Ako želiš osjetiti bilo grada u koji dolaziš najbolje je posjetiti tržnicu. Ona se u Vukovaru zeleni, puna je sezonskog voća i povrća, plodovi jeseni na sve strane. 

Kupaca, ne baš previše. Razgovaramo s prodavačem jabuka, pravih domaćih, onih nepravilnog oblika i pitamo ga kako ide posao, a on nam govori kako njegove, domaće, izgledom nesavršene, kupcima nisu po volji i tumači kako su preprodavači rastjerali ljude s tržnica. 

Problem je očito univerzalne naravi, tehnologija distribucije hrane se u mnogočemu promijenila zadnjih godina kada svi kupujemo po trgovačkim centrima a na žalost sve manje od malih proizvođača. 

Pitamo našeg sugovornika što se još promijenilo u Vukovaru, osobito nakon što smo postali punopravna članica EU, što je išlo na bolje?

Upravo zbog onih koji su se žrtvovali za grad, Vukovarci su se vraćali čim su se stekli uvjeti za to, ali i puno prije tijekom mirne reintegracije. 

U goste nas prima Daria, frizerka iz koje kreativnost jednostavno kipi. 

U dvorištu njene prekrasne kuće na obalama Dunava prisjeća se tih dana odlaska i dolaska u grad:

Svugdje pođi, doma dođi maxima je i Nikoline koja zajedno sa svojim suprugom Mariom drži mali pansion uz Dunav. I ona se osvrće na vrijeme povratka. 

Nikolinin suprug Mario se osvrće na mogućnosti koje su danas djeci otvorene i to pojašnjava na primjeru starije kćeri, trenutno zagrebačke studentice. 

Gdje su sve bili, što su sve posjetili:

Putem uz europsku granicu dolazimo u Lovas, malu općinu nedaleko Vukovara također teško stradalu u agresiji na Hrvatsku početkom 90-ih. 

Monika, mlada učiteljica u osnovnoj školi je zadovoljna promjenama koje su došle s približavanjem zapadu:

No bez obzira što je Monika učiteljica mališanima rođenim tek prije nekih 10 godina ona vodi računa da se neke stvari ne zaborave

U Lovasu nas prima načelnica općine Tanja Cirba, prisjeća se svojih prognaničkih dana kada je bila smještena u Opatiji a većina stanovnika Lovasa je boravila u Malinskoj s kojom ih i danas vežu čvrste prijateljske veze. 

Ova nekad uspješna riječka studentica ekonomije a danas načelnica općine se također osvrće na teške dana povratka:

Vješta i stručna u svom poslu Tanja kroz nekoliko mandata načelnice pametno koristi raspoloživa sredstva europskih fondova za napredak života u zajednici bez obzira na sve posebnosti života na granici:

Znanje stečeno na provođenju brojnih projekata nesebično dijele s partnerima iz Bosne i Hercegovine i Srbije kroz prekograničnu suradnju. Na taj način i njima daju neku novu perspektivu:

Kad smo kod granica, na benzinskoj crpki u Iloku gdje smo odlučili točiti gorivo zatekli smo gužvu. 

Od deset automobila devet ih je iz Srbije, tek jedan s Hrvatskim registarskim pločicama. 

Pitamo prodavača što se događa?:

Nije nas puno interesiralo meso ali je gorivo, i to ono što pogoni pjesničke duše i izvlači istinu iz ljudi već više tisuća godina: VINO. 

U Iloku poznatom vinorodnom kraju sjeli smo na čašu vina i razgovora s Mladenom Papkom čija se vinarija uspješno razvija. 

Za početak nam se žali na klimatske promjene, suša je ove godine uzela danak, imali su 50% manji urod, srećom je kvaliteta vrhunska.

Zato ozbiljno promišlja o rješenjima ovog problema:

Obrazovan i iskusan vinar Mladen je također iskoristio pogodnosti koje su se otvorile ulaskom Hrvatske u EU, pa tako ističe da im je jako pomoglo kad su se otvorili EU fondovi na koje su mogli aplicirati s projektima i povlačiti ta sredstva. 

Uz već spomenutu sušu najveći izazov za stabilno poslovanje Mladen ističe nedostatak radne snage pogotovo u tim nekim sezonskim poslovima kao što je berba grožđa kada je potrebno jako puno radnika. 

Strojevi će možda zamijeniti ljude u tim nekim teškim, rutinskim i ponavljajućim operacijama no ne i u upravljanju poslom. 

Mladen srećom o tome ne brine, jedna kći trenutno studira za agronoma, jedna je stručnjak za marketing a sin Karlo je već magistrirao agronomiju i radi s ocem. 

Mlad čovjek prati neke nove trendove, donosi svježe ideje i unaprjeđuje posao. Evo što nam veli Karlo:

Pitali smo Karla kako žive mladi ljudi uz granicu, imaju li posla i što smatra najvećim izazovom u skoroj budućnosti?:

Hrvatsku je zadesio veliki iseljenički val ulaskom u EU, u kratkom vremenu izgubili smo oko 10% stanovništva. 

I to mahom iz područja slabijeg stupnja razvijenosti sa slabijom ponudom radnih mjesta. 

Taj se trend mogao vidjeti i u drugim novim članicama Unije poput npr. Poljske koja sad doživljava obrnutu situaciju, nakon što se društvo razvilo ljudi se postepeno vraćaju kući. 

Pitali smo Karla ima li u njegovoj blizini takvih primjera:

I frizerka Daria s početka priče vidi povratak i nada se boljim vremenima:

Mario također zapaža obrnuti trendove

Nije neka mudrost što je potrebno da se ljudi vrate i da se zaustavi odljev mozgova kaže učiteljica Monika:

Našim sugovornicima volje za ostanak na istočnoj hrvatskoj granici očito ne fali. 

Na odgovornima je da stvore i dodatno unaprijede uvjete za kvalitetan život na području koje još uvijek vida duboke rane nastale u domovinskom ratu. 

Ali bez obzira na sve, gleda u budućnost.

Poslušajte cijelu emisiju:

Ovaj programski sadržaj ostvaren je uz potporu i u suradnji s Europskim parlamentom. Za pripremu i sadržaj objavljenih vijesti odgovoran je isključivo HRT.