Hrvoja Jurića iz slavonskog sela Vrbice tijekom proteklih je dvanaest godina hrvatska javnost upoznala po njegovim biciklističkim putovanjima Europom i svijetom, a dojmove s njih ovjekovječio je u četiri putopisne knjige. Nedavno izdana knjiga naslova „Put sjevera“ govori o njegovom posljednjem u nizu putovanja biciklom do najsjevernije europske točke rta Nordkapp u Norveškoj, a no ovaj put je to, za promjenu, učinio u zajedno sa svoja dva psa Maksom i Emom. U cijeloj priči posebno mjesto ima i Gorski kotar, o čemu je s Hrvojem Jurićem nakon promocije knjige u Delnicama razgovarao Nenad Lučić.
Za razliku od prethodnih, posljednje u nizu biciklističkih putovanja do rta Nordkapp bio je za Hrvoja Jurića nov izazov, upravo zbog činjenice da je tijekom njegovog trajanja morao dodatno brinuti o svojim četveronožnim ljubimcima.
To, uz temperature koje su na sjeveru Europe ponekad dosezale i četrdesetak stupnjeva celzijevih ispod ništice, baš i nije bilo uvijek lako.
U takvim vremenskim uvjetima, ponekad i rutinske šetnje, ili briga da na studeni ne stradaju pseće šape ili zdravlje četveronožnih ljubimca zna biti vrlo zahtjevno.
Uz sve to trebalo je usput snimati i dogovorene video i foto materijale, a nakon svega Hrvoje Jurić ističe kako, upravo zahvaljujući društvu Maksa i Eme, nikada na dotad na svojim ekstremnim putovanjima nije bio toliko smiren.
Upravo je smirenost u izazovnim situacijama, poput snježnih oluja i niskih temperatura, temeljni preduvjet da se one prevladaju, a za njih se hrvatski biciklist i putopisac prethodno uspio donekle pripremiti, boraveći u Gorskom kotaru.
Ipak, nakon posljednjeg odlaska na Nordkapp, Hrvoje Jurić ističe da na putovanja, obilježena ekstremnim uvjetima, više ne planira odlaziti, jer, kako kaže, s godinama primjećuje da mu se tijelo mnogo sporije oporavlja od svega čemu je izloženo tijekom višednevnog boravka na niskim temperaturama.
Ponekad u takvim uvjetima i neke, naizgled, rutinske radnje, poput skidanja jakne znaju rezultirati ozljedama, pa je u jednoj takvoj prigodi Hrvoju Juriću za okovratnik ostala zalijepljena koža brade.
Ipak, nasljeđe onoga što je hrvatski putopisac činio tijekom proteklih dvanaest godina ostaje, jer u tom je razdoblju, kaže, hobi uspio pretvoriti u posao.
Radi reportaže, piše putopisne knjige, održava predavanja… Nije riječ, zaključuje, o klasičnom zanimanju, no njime se mogu namiriti osnovni životni troškovi.
Poslušajte razgovor:
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.