Hrvoje Jurić - Biciklom do najsjevernije točke Europe u pratnji 2 psa

Hrvoja Jurića iz slavonskog sela Vrbice tijekom proteklih je dvanaest godina hrvatska javnost upoznala po njegovim biciklističkim putovanjima Europom i svijetom, a dojmove s njih ovjekovječio je u četiri putopisne knjige. Nedavno izdana knjiga naslova „Put sjevera“ govori o njegovom posljednjem u nizu putovanja biciklom do najsjevernije europske točke rta Nordkapp u Norveškoj, a no ovaj put je to, za promjenu, učinio u zajedno sa svoja dva psa Maksom i Emom. U cijeloj priči posebno mjesto ima i Gorski kotar, o čemu je s Hrvojem Jurićem nakon promocije knjige u Delnicama razgovarao Nenad Lučić. 

Za razliku od prethodnih, posljednje u nizu biciklističkih putovanja do rta Nordkapp bio je za Hrvoja Jurića nov izazov, upravo zbog činjenice da je tijekom njegovog trajanja morao dodatno brinuti o svojim četveronožnim ljubimcima. 

To, uz temperature koje su na sjeveru Europe ponekad dosezale i četrdesetak stupnjeva celzijevih ispod ništice, baš i nije bilo uvijek lako. 

U takvim vremenskim uvjetima, ponekad i rutinske šetnje, ili briga da na studeni ne stradaju pseće šape ili zdravlje četveronožnih ljubimca zna biti vrlo zahtjevno. 

Uz sve to trebalo je usput snimati i dogovorene video i foto materijale, a nakon svega Hrvoje Jurić ističe kako, upravo zahvaljujući društvu Maksa i Eme, nikada na dotad na svojim ekstremnim putovanjima nije bio toliko smiren. 

Upravo je smirenost u izazovnim situacijama, poput snježnih oluja i niskih temperatura, temeljni preduvjet da se one prevladaju, a za njih se hrvatski biciklist i putopisac prethodno uspio donekle pripremiti, boraveći u Gorskom kotaru. 

Ipak, nakon posljednjeg odlaska na Nordkapp, Hrvoje Jurić ističe da na putovanja, obilježena ekstremnim uvjetima, više ne planira odlaziti, jer, kako kaže, s godinama primjećuje da mu se tijelo mnogo sporije oporavlja od svega čemu je izloženo tijekom višednevnog boravka na niskim temperaturama. 

Ponekad u takvim uvjetima i neke, naizgled, rutinske radnje, poput skidanja jakne znaju rezultirati ozljedama, pa je u jednoj takvoj prigodi Hrvoju Juriću za okovratnik ostala zalijepljena koža brade. 

 Ipak, nasljeđe onoga što je hrvatski putopisac činio tijekom proteklih dvanaest godina ostaje, jer u tom je razdoblju, kaže, hobi uspio pretvoriti u posao. 

Radi reportaže, piše putopisne knjige, održava predavanja… Nije riječ, zaključuje, o klasičnom zanimanju, no njime se mogu namiriti osnovni životni troškovi. 

Poslušajte razgovor: