Kekin: svako treće dijete izloženo je online nasilju. Zašto ne sviraju sirene?

Online nasilje sve je češće kod djece - posramljivanjima u grupnim chatovima, dijeljenje intimnih fotografija bez pristanka, ismijavanje koje se širi brzinom klika. Posljedice znaju biti razorne, nažalost i smrtne. O tome smo u ovotjednoj Perspektivi razgovarali sa psihijatricom i saborskom zastupnicom Ivanom Kekin. 

Prema istraživanju provedenom 2024. godine, u višim razredima osnovne škole u Hrvatskoj svako treće dijete barem jednom mjesečno doživi neki oblik online nasilja, a svako četvrto dijete u njemu sudjeluje kao počinitelj. 

- To su brojevi zbog kojih bi se trebalo pitati kako je moguće da se u ovoj državi bavimo ičim drugim. Zašto ne sviraju sirene?, kaže Kekin.

Razlika između nekadašnjeg vršnjačkog nasilja i današnjeg digitalnog je u – neprekidnosti. 

Nekada je dijete barem kod kuće imalo predah. 

Danas poruke stižu i navečer, i tijekom praznika, i dok sjedi pokraj roditelja na kauču. 

- Online nasilje je trajno. Ono ne prestaje kad izađete iz učionice. Dijete može biti fizički sigurno kod kuće, a istovremeno primati zastrašujuće poruke, upozorava.

U toj dobi, objašnjava Kekin, javno posramljivanje ili dijeljenje privatnog sadržaja bez pristanka izaziva snažne osjećaje poniženja, bespomoćnosti i bezizlaznosti. 

Upravo taj osjećaj da se situacija nikada neće zaustaviti čini digitalno nasilje posebno teškim. 

Struka istodobno bilježi ozbiljan porast mentalnih poremećaja kod djece i mladih, uključujući samoozljeđivanje i suicidalnost.

Posebno zabrinjava normalizacija agresije u online prostoru.

Djeca promatraju kako odrasli komuniciraju na internetu – bez zadrške, često bez empatije.

- Ne možemo imati online prostor u kojem odrasli jedni drugima govore sve i svašta, a onda očekivati da će djeca biti oaza mira. Mi im postavljamo standarde ponašanja, ističe Kekin.

Roditelji se često osjećaju bespomoćno, no postoje znakovi koji upućuju na problem: naglo povlačenje, promjene raspoloženja, skrivanje mobitela, snažne reakcije na notifikacije, pad školskog uspjeha.

Ako dijete prizna da je žrtva, najvažnije je – slušati bez osuđivanja.

Roditelji nikako ne bi smjeli u tom trenutku preispitivati dijete kako je "samo doprinijelo" situaciji, u prvoj reakciji propitivati zašto je poslalo fotografiju ili poruku, umanjivati problem. O svim procjenama i pogreškama može se razgovarati kasnije.

U trenutku krize ključno je smanjiti osjećaj krivnje kod djeteta, jasno mu dati do znanja da nije samo, poručiti da situacija nije nerješiva

Ako postoji element kaznenog djela (npr. dijeljenje intimnih fotografija bez pristanka), potrebno je obavijestiti nadležne institucije i pokušati ukloniti sporni sadržaj – iako je to često iznimno teško, govori Kekin..

Najgori osjećaj koji djeca opisuju jest uvjerenje da nasilje nikada neće stati. Vratiti im osjećaj sigurnosti i kontrole – to je prvi i najvažniji korak.

- Djeca moraju znati da odrasli imaju više alata i moći nego što oni misle. Ono što se njima čini nerješivim, nije nerješivo. Ključno je da osjete da smo uz njih i da će to stati, zaključuje Kekin.

Rasprava o zakonskim rješenjima traje, no jedno je već sada jasno: digitalno nasilje nije prolazna faza niti pretjerana briga roditelja. To je ozbiljan društveni problem koji traži jednako ozbiljan odgovor.

Poslušajte cijelu Perspektivu: