Travarica: lovor u kuhinji i kućnoj ljekarni

Lovor najčešće povezujemo s mirisom gulaša, variva i kiselog kupusa, no u tradicionalnom travarstvu njegova je primjena bila znatno šira.

O biljci koju na Kvarneru često imamo nadohvat ruke, njezinoj uporabi i oprezu pri pripremi biljnih pripravaka u emisiji "Travarica" Radio Rijeke govorila je Martina Bogdanić, stručnjakinja za tradicionalno travarstvo i fitoaromaterapeutkinja.

– Zapravo smo zaboravili koliko se lovor tradicionalno koristio. Uz ružmarin i origano, lovor ubraja među biljke koje danas uglavnom doživljavamo kao začine, iako su nekada imale važno mjesto u kućnim biljnim pripravcima, kaže Martina. 

Od začina do tradicionalnih čajeva i sirupa

Lovor raste kao zimzeleni grm ili stablo, a posebno je prepoznatljiv dio kvarnerskog krajolika. Martina je podsjetila i na lovorove šume na području Lovrana te povezanost imena toga mjesta s ovom mirisnom biljkom.

Njegovi su listovi dostupni gotovo cijele godine. Uobičajeno se beru od svibnja do kolovoza, a Martina zrele, tamne bobice prikuplja u jesen.

U kuhinji lovor ne mora biti rezerviran samo za slana jela. Martina ga povremeno dodaje i slasticama, primjerice pudingu, kojemu list daje posebnu aromu.

U emisiji je predstavila i tradicionalnu pripremu čajeva i sirupa od osušenog lista, koji su se u kućanstvima koristili kod kašlja, promuklosti i grlobolje. Spomenula je pripravke s medom ili karameliziranim šećerom, a u nekim se obiteljskim receptima lovor kombinirao s kapulom i hrenom.

Riječ je o opisima tradicionalne uporabe, koje treba razlikovati od dokazane učinkovitosti u liječenju bolesti.

Martina se osvrnula i na običaj zagrijavanja mirisnog bilja u vodi radi aromatiziranja prostora. U hladnijem dijelu godine, kada grijemo domove, pozornost je posvetila i vlažnosti zraka u prostorijama u kojima boravimo.

Oprez pri branju: lovor nije isto što i lovorvišnja

Jedno od najvažnijih upozorenja iz razgovora odnosi se na pravilno prepoznavanje biljke. Lovor, latinskog naziva Laurus nobilis, ne smije se zamijeniti s lovorvišnjom, Prunus laurocerasus. Lovorvišnja je česta ukrasna biljka čiji dijelovi mogu biti štetni ako se pojedu.

Zabunu mogu izazvati slični listovi i tamni plodovi, ali i narodni nazivi. Martina je upozorila da se naziv "lovorika" ponegdje upotrebljava za različite biljke.

– Onaj tko nije siguran ima li oko kuće lovorvišnju ili lovor, neka bude jako oprezan i pita nekoga tko biljke poznaje, istaknula je.

Za čajeve o kojima je govorila koristi osušeni lovorov list, a slušatelje je pozvala na oprez prema internetskim receptima za takozvanu detoksikaciju. Bobice je u razgovoru ponajprije povezala s tradicionalnom izradom pripravaka za vanjsku primjenu, poput masti i tinktura za masažu.

Posebno je upozorila na eterično ulje lovora, koje može snažno nadražiti kožu. Njegovu bi primjenu, naglasila je, prepustila educiranim i iskusnim fitoaromaterapeutima, umjesto samostalnog isprobavanja recepata s interneta.

Oprez je istaknula i kada je riječ o primjeni biljnih pripravaka u trudnoći, razlikujući takvu uporabu od lista lovora dodanog jelu kao začina.

Poznata biljka iz vrta ili kuhinje tako je bila povod i za podsjećanje na tradiciju i za važnu poruku: prije uporabe treba pouzdano znati koju smo biljku ubrali te kako se njezini pripravci primjenjuju. Poslušajte emisiju: